Što su automobili stariji, njihovi vlasnici mogu računati s većim troškovima popravaka, ali i sve ozbiljnijim problemima, od kojih neki na prvi pogled nisu očigledni, ali mogu imati teške posljedice. Ovdje ćemo navesti samo nekoliko primjera, i to samo one zbog kojih bi bila prvenstveno narušena sigurnost vozača i putnika. Prema podacima Europskog udruženja proizvođača automobila ACEA, prosječna starost osobnog automobila u Hrvatskoj iznosi 12,6 godina. To možda i nije toliko loš rezultat kako bismo možda mogli pomisliti, no svakako nije ni brojka s kojom bismo trebali biti zadovoljni. Najstariji automobili voze se cestama Litve, gdje prosjek iznosi 16,9 godina, no s druge strane je Luksemburg sa samo 6,4 godine.
Prosjek same Europske unije pritom iznosi 10,8 godina i u posljednje je vrijeme u blagom porastu, a zbog posljedica pandemije možemo očekivati da će se ove brojke samo još dodatno povećati, kako u Hrvatskoj, tako i u ostatku Europe. A to će onda, nažalost, imati i posljedice na sigurnost u prometu jer, kao što znamo, što su automobili stariji, njihovi vlasnici mogu računati s većim troškovima popravaka i sve ozbiljnijim problemima. O tome treba razmišljati i ako ste vlasnik takvog vozila i ako planirate kupnju rabljenoga.
Ovdje ćemo navesti samo nekoliko primjera, i to s naglaskom na probleme zbog kojih bi bila prvenstveno narušena sigurnost vozača, putnika i ostalih sudionika u prometu. Održavanje motora, podmazivanje, hlađenje i ostale strogo pogonske elemente zato ovoga puta nećemo posebno izdvojiti iako se podrazumijeva da su i oni s vremenom i eksploatacijom podložni trošenju i propadanju.
Kočioni sustav
Komponente starijih automobila ne samo da stare i propadaju zbog starosti i zamora materijala, a često i neodgovarajućeg održavanja, nego su već same po sebi inferiorne novijim modelima i rješenjima koja se nalaze na njima. Desetak godina stari automobili, posebno nižih klasa, nerijetko još straga koriste bubanj umjesto diska i time već u startu imaju slabiju moć kočenja te im je zaustavni put duži, što posebno dolazi do izražaja u lošijim vremenskim uvjetima. Ovdje ćemo, naravno, spomenuti i gume, za koje se podrazumijeva da moraju biti u dobrom stanju te o mogućim posljedicama vožnje s deset ili više godina starim gumama ovoga puta nećemo posebno raspravljati.
Također, stariji modeli često nisu opremljeni nikakvim s kočnicama povezanim i na njima temeljenim sigurnosnim sustavima poput elektronske kontrole stabilnosti. A ako i jesu, lako je moguće da ni oni neće raditi ispravno ili barem ne u punom kapacitetu ako same kočnice nisu potpuno ispravne. Redovno i temeljito održavanje ovoga dijela vozila zato je krucijalno i kod novijih, a kamoli kod starijih automobila. Zato se nikakvi simptomi problema poput spužvaste ili propadajuće papučice, čudnih zvukova ili vibracija nikako ne smiju ignorirati jer bi u konačnici mogli rezultirati ozbiljnom nesrećom.
Amortizeri i opruge
Koliko i kočnice i upravljački sustav, na ponašanje automobila u vožnji utječu i komponente ovjesa kao što su amortizeri i opruge. Kad su ispravni, ovi dijelovi održavaju optimalan kontakt kotača s podlogom bez obzira na neravnine i izraženije pukotine u asfaltu, ali je s vremenom i njih potrebno zamijeniti jer postaje primjetno da automobil postaje sve nestabilniji te podložan ljuljanju i naginjanju. Osim utjecaja na samu udobnost vožnje, to utječe na upravljivost i sigurno održavanje na cesti, a osim toga može utjecati i na pretjerano i nejednako trošenje guma. A onda i njih, baš kao i amortizere, treba mijenjati barem u paru, jer će u suprotnom sigurnost vožnje biti ozbiljno narušena.
Mehaničke komponente
Mehaničke komponente s vremenom su sve podložnije trošenju i riječ je o prirodnom procesu koji se može odgoditi, i to redovnim održavanjem, ali ne i zaustaviti. I najsnažnije originalne dijelove potrebno je prije ili kasnije zamijeniti. U ovu skupinu spadaju letva volana, servo pumpa, alternator…, i premda se na prvi pogled može činiti da problemi s njima nisu toliko opasni kao neki drugi, to je daleko od istine. Kvar alternatora ostavit će vas na cesti tko zna gdje i kad, a problemi s letvom i servom volana imat će još opasnije posljedice jer oni imaju utjecaja na okretanje kotača, odnosno upravljanje samim vozilom. U najgorem slučaju posljedice mogu biti izlijetanje s ceste ili druga nesreća s potencijalno teškim ozljedama.
Dakle i ovdje je riječ o dijelovima kod kojih se naznake problema ne smiju ignorirati. U većini slučajeva dostupna su zamjenska ili reparirana rješenja pa ih vozači često rješavaju na taj način.
Elektronske komponente
Što više elektronike, to više problema, često znaju reći stari majstori i mehaničari. Istina, čega nema, to se ne može pokvariti, no s druge strane, jasno je da se napredak ne treba i ne smije zaustavljati.
Manji problemi kojih će se većina ljudi najprije sjetiti u ovoj kategoriji obično su situacije u kojima znaju otkazati motorići električnih podizača prozora ili centralnog zaključavanja, no kako elektronika danas upravlja praktički svim sustavima automobila, jasno je da pogođeni mogu biti i puno ozbiljniji elementi, posebno oni sigurnosni, uključujući razne sustave asistencije vozaču, kao i mozak vozila u obliku centralne računalne jedinice, što može rezultirati skupocjenim kvarovima.
No da pritom ne moramo ići čak ni toliko daleko pokazuje primjer još jednog vrlo malog i jednostavnog, ali izuzetno važnog sklopa: elektromotora koji se brine za pokretanje brisača vjetrobrana ili stražnjeg stakla. Njegov kvar znači i momentalni gubitak vidljivosti što u nekim situacijama može rezultirati fatalnim posljedicama. Za popravak ovakvih kvarova jednostavno nema alternative jer vidljivost u prometu prvi je preduvjet sigurnosti.
Prohrđavanje
Iako se suvremeni automobili danas prodaju s jamstvom na prohrđavanje koje obično ide i do 12 godina, već malo starija vozila nisu imuna na koroziju. To se posebno odnosi na automobile na našim cestama, dakle koji se voze ili uz more ili u kontinentalnom dijelu zemlje čije se prometnice zimi temeljito posipaju solju. Hrđanju su podložni svi metalni dijelovi vozila i ovaj je proces teško zaustaviti čak i uz redovno pranje karoserije i podvozja. Stvar se da olakšati bitumenskim premazom, ali pritom treba djelovati preventivno, a ne čekati da se pojave prvi ružni tragovi korozije. Naravno, estetika je pritom u cijeloj priči najmanji problem, jer prave glavobolje nastupaju kad hrđa prodre u samu strukturu vozila, poput šasije i podnice. Time se gubi čvrstoća koja je u sudarima i drugim nesrećama posebno važna u sigurnosnom smislu, a nekad snažna karoserija više ne amortizira i ne sprovodi sile na zamišljeni način, nego je podložnija raspadanju.
Problemi s ispuhom
Korozija se, međutim, ne zaustavlja na tome, nego napada i ostale dijelove vozila, poput ispušnog sustava. I premda se i ovaj slučaj u sigurnosnom smislu čini manje opasnim od nekih drugih problema, ni on se nikako ne smije ignorirati čak ni ako ste imuni na ostale posljedice poteškoća s ispuhom, kao što je specifična i sve izraženija buka. Hrđom nagrizeni sustav ispušta štetne plinove, s posebnim naglaskom na ugljični monoksid, kad i gdje ne bi trebao. To u kombinaciji s korozijom nagrizenim podvozjem može rezultirati ulaskom otrova u putničku kabinu i ozbiljnim, pa čak i fatalnim posljedicama za vozača i putnike. Zato i o ovom problemu uvijek treba voditi računa i nikad ne podcijeniti opasnosti koje sa sobom donosi zub vremena…
Dotrajale instalacije
… jer ima ih još. Kako korozija nagriza metalne dijelove vozila, tako su i oni drugi izvedeni od drugih materijala podložni propadanju. Primjerice, plastična izolacija ožičenja i vodovi goriva s vremenom propadaju i mogu napuknuti, i to se najčešće događa upravo nakon desetak godina. Rizik od požara tako se znatno povećava pa nije rijetko da se u crnoj kronici nađu primjeri samozapaljenja automobila, bilo na parkiralištu, ili u vožnji, što može imati još teže posljedice. U većini slučajeva, za požar na vozilu krive su stare električne instalacije i dotrajali dovodi goriva, pa ako vozite stariji rabljeni automobil, ne zaboravite pokušati provjeriti u kakvom su stanju ove njegove komponente.
