Ako ste se ikad u životu našli u situaciji da ste kupili novi automobil – a doista se nadamo da jeste – te ste imali prilike uživati u njegovoj netaknutoj, mirisnoj i čistoj unutrašnjosti te novim presvlakama, tepisima, oblogama…, onda vjerojatno poznajete i onaj drugi osjećaj, kojega vozač postane svjestan nakon nekoliko godina eksploatacije, kad shvati da više ništa od gore navedenoga – ne vrijedi. Osim, dakako, ako spadate među one vozače, odnosno vlasnike koji o svojim automobilima od prvoga dana vode brigu jer dobro znaju da će im to itekako produljiti životni vijek i vrijednost, a i boravak u njima puno dulje učiniti ugodnim. Možda su takvi, eto, pametni sami od sebe, a možda su jednostavno učili na vlastitim pogreškama, no nema sumnje da ne griješe…
Što, dakle, vlasnik osobnog automobila može i treba činiti da bi ga održavao urednog i vrijednog što dulje? Neki idu toliko daleko da odmah po kupnji presvlače vozilo folijama ili ga tretiraju nanotehnologijom, no u većini je slučajeva sasvim dovoljno početi od onoga najosnovnijeg: koliko-toliko redovitih vanjskih pranja. Radite li to samostalno u vlastitu dvorištu ili na samoposlužnoj praonici, sjetite se da auto tu i tamo, recimo sezonski, počastite potpunim tretmanom kod profesionalaca, uključujući pritom i posebnu pažnju za vrijeme i odmah nakon zime tamo gdje se ceste posipaju solju. Redoviti servisi se, nadalje, podrazumijevaju, kao i to da pazite – ako je moguće – da ne parkirate ispod krošnji stabala, s kojih vrebaju smola, ptičji izmet…
O svemu tome mnogo vozača doista i vodi brigu, no što je s unutrašnjosti? Može zvučati čudno, no često ispada da je nju teže sačuvati od raznih nepogoda uzrokovanih ljudskim faktorom. Bez obzira na to radilo se o vozaču ili putnicima, mnogi od njih imaju navike koje nisu pretjerano uredne, a često ni zdrave. Jelo, piće, pušenje…, tek su početak priče, a sasvim su dovoljne za potencijalnu katastrofu: mrvice hrane, možda koji zagubljeni krumpirić ili prolivena koka kola ili jogurt, možda vam se ne čine kao neki problem, ali ako razmišljate tako i ne postupate odmah, uskoro ćete imati upravo to – problem. I to usmrđeni i teško rješivi problem, kao i potencijalni mamac za mravce i druge zainteresirane stranke. Dakle, ako je ikako moguće, radije svoj novi auto odmah proglasite zonom nulte tolerancije na hranu i piće, i radije riskirajte da vas proglase čistuncem ili manijakom nego da morate čistiti tuđe otpatke.
O pušenju da i ne govorimo: osim što će svakodnevno skupljati pepeo, ako pušite u autu taj “šarmantni” miris pepeljare bit će teško iskorijeniti čak i ako se odlučite na tretman ozonom, što bi vam u startu moglo odbiti pola potencijalnih budućih kupaca. Dim cigarete, nadalje, stvorit će mastan film na svim staklima koji ćete – želite li imati normalan pogled iz vozila – morati čistiti puno češće nego inače (što vozači često zaboravljaju, a ne bi trebali jer je vidljivost jedan od glavnih preduvjeta sigurne vožnje). A o sigurnosnom aspektu samog pušenja u vožnji, dekoncentracije, ali i situacija poput onih kad vam žar cigarete padne među noge, sigurni smo, ne trebamo posebno raspravljati… Dakle, želite li jesti, piti ili zapaliti, stanite sa strane, izađite i obavite sve što trebate.
Sad kad ste to riješili, možete se pozabaviti borbom protiv još jednog nevidljivog neprijatelja – prašine. Koliko god vam se možda čini da je pokrivanje tvorničkih sjedala kojekakvim presvlakama blasfemično (što nije daleko od istine), ono itekako ima smisla jer ćete sjedala zaštititi od propadanja i neizbježnog habanja, ali vas poštedjeti i veće glavobolje u slučaju ako se ipak ne budete slijepo pridržavali gornjeg savjeta o hrani i piću. Jedino pravilo kojeg se pritom treba pridržavati jest: ne budite škrti i ne kupujte najjeftinije univerzalne presvlake koje često nisu bolje od obične platnene vreće, nego nađite kvalitetan proizvod koji je krojen za konkretan model automobila. Na tržištu ih itekako ima, pa čak i onih domaće proizvodnje.
Slično vrijedi i za tepihe: podove (i onaj u prtljažniku, gdje primjerice dobro dođe plastična kadica) pokrijte koliko god možete te ih redovito čistite i usisavajte. U slučaju da imate posebna sjedala, primjerice kožna, vodite posebnog računa o njima jer ste inače novac koji ste potrošili na njih isto tako mogli baciti kroz prozor. Ako volite kožu, znate da je ona fina, meka i podatna, ali takva će i ostati jedino ako se o njoj brinete, mažete je odgovarajućim sredstvima te ne dopustite da se počne sušiti i pucati. I pritom ne zaboravite da posebnu pozornost ovdje treba posvetiti dijelovima s kojima ste u najčešćem dodiru, poput upravljača i ručica mjenjača i kočnice, koji su danas u većini automobila također presvučeni kožom.
Pametno je, nadalje, redovito usisavati automobilsku unutrašnjost čak i ako ste se prema svojim uvijek gladnim i žednim suputnicima postavili onako kako smo vam savjetovali, dakle oštro. Nadalje, ne zaboravite da, čak ako ste i zaštitili sjedala presvlakama, a podnice tepisima, to ne znači da je prašina iz automobila nestala, nego se samo preselila na gornji sloj pokrova. To, dakako, pomaže, ali treba podsjetiti da se i ovi dijelovi automobila itekako trebaju održavati. U suprotnom, bilo bi to kao da ste odustali od čišćenja podova u stanu jer ste ih, eto, pokrili sagovima. Od usisavanja ne treba praviti filozofiju, nego je dovoljno koristiti već i mali kuhinjski usisavač ili se za koju kunu jednostavno poslužiti velikim strojevima kakve danas imaju praktički sve samoposlužne praonice vozila.
Bitno je, dakle, posao obaviti koliko toliko redovno i pritom ne preskakati ona teže dostupna mjesta. Upravo suprotno, koncentrirajte se na dijelove oko vodilica sjedala i prostor između njih i pragova: baš tamo se često znaju pronaći razne sitnice, kovanice, ostaci hrane i nečistoća koje se u automobil unose na cipelama. I još nešto: koliko god brinuli o prašini, ne zaboravite da vam je od nje u unutrašnjosti automobila još veći neprijatelj – vlaga, jer gdje se ona zavuče, tu je posao čišćenja još puno, puno teži. Dakle, ako otvarate prozore na vozilu za vruća ljetna dana – što je svakako preporučljivo da bi se prostor adekvatno provjetravao te da ne bi došlo do sušenja i pucanja osjetljivijih dijelova u kabini, primjerice armature – pazite da ih i zatvorite na vrijeme ako se sprema promjena vremena i dolazak kiše.
No i bez obzira na to, kad već čistite i usisavate putnički prostor i prtljažnik, uvjerite se da su tepisi suhi i s gornje, ali posebno s donje strane. Jer ako nisu, to može biti naznaka da vam se negdje u automobil redovito zavlači voda. A osim što je ona problem u smislu da pogoduje razvoju truleži i donosi neugodne mirise, može i prouzročiti nastanak korozije, pa i probleme s električnim komponentama. U tom slučaju neuredna kabina i prljava stakla bit će vam najmanji (i najjeftiniji) u nizu problema s kojima možete računati. Toliko za početak, vjerujemo da je poanta sasvim jasna: ne budite lijeni te brinite o svojem automobilu izvana i u unutrašnjosti. On će vam to itekako znati vratiti.
