Što ako dođe do sudara biciklista i automobila? Ovise o tome ima li ili nema biciklističke staze ili trake, siječe li se ista pri skretanju! Pazite vozači! Vozač koji pri skretanju presijeca biciklističku stazu ili traku koja se pruža uzduž kolnika kojim se kreće, dužan je propustiti bicikle koji se kreću po biciklističkoj stazi ili traci u istom ili suprotnom smjeru.
Međutim, biciklist je nailaskom na pješački prijelaz na kojem nije obilježena biciklistička staza dužan sići s bicikla i gurajući bicikl prijeći preko pješačkog prijelaza! Znači stvar je krajnje jednostavna! Kada gura bicikl za njega vrijede pravila koja vrijede i za pješake! U protivnom ne! Međutim, problem nastaje kada vozač bicikla poželi da ga se tretira kao pješaka unatoč tome što vlastitim stopalima okreće pedale. Znači, osoba koja gura bicikl smatra se pješakom a osoba koja vozi bicikl smatra se osobom koja upravlja vozilom koje se pokreće snagom vozača.
Ne zaboravite automobil se smatra opasnom stvari, to što vozač bicikla čini prekršaj ne daje vam dozvolu za ranjavanje. Vozač automobila ne smije silom sankcionirati prekršaj bicikliste! Dođe li do sraza unatoč tome što je biciklist morao sići s bicikla, a nije to učinio u postupku za naknadu štete, utvrđivati će se sve relevantne okolnosti! Sve ovisi od slučaja do slučaja! Sve će se uzimati u obzir, i brzina kretanja i preglednost i eventualna alkoholiziranost, dinamika kretanja sudionika prometne nesreće. Nema recepta koji vam može prejudicijelno dati smjernice koliki će biti doprinos nastaloj šteti svakog pojedinog sudionika prometne nesreće u opisanoj situaciji. Hoće li omjer biti 50% i 50% ili 70 i 30 ne možete sa sigurnošću procijeniti tek tako. Samo primjera radi Županijski sud u Rijeci odlukom Gž-2293/17 od 9. travnja 2018. potvrdio je prvostupanjsku presudu u kojem je utvrđeno da je tužitelj kao vozač bicikla djelomično pridonio nastanku štete u omjeru 50% budući je utvrđeno da je upravljajući biciklom započeo prelaziti kolnik ulice po obilježenom pješačkom prijelazu dok je na semaforu bilo uključeno zeleno svjetlo a vozač osobnog vozila je započeo izvoditi radnju skretanja desno dok je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo i dopunska zelena strelica za skretanje desno. Posebno se konstatira u predmetnoj odluci kako su pješaci koji su se kretali po pješačkom prijelazu imali prvenstvo prolaza u odnosu na vozilo, ali vozač bicikla nije bio pješak jer se kako je nesporno utvrđeno u konkretnom predmetu, kretao po pješačkom prijelazu na biciklu. Vozač bicikla je na biciklu prelazio preko pješačkog prijelaza što nije smio a kad je to učinio trebao je prethodno provjeriti jesu li za to ispunjene sve pretpostavke. Čak i da je dinamika njegovog kretanja po pješačkom prijelazu bila jednaka brzini kretanja pješaka to ne bi dovelo u pitanje utvrđeni doprinos kraj činjenice da se on trebao prije stupanja na pješački prijelaz skinuti s bicikla i nastaviti prolaziti preko pješačkog prijelaza gurajući ga.
Međutim, neovisno o iznesenom slučaju u kojem je utvrđen doprinos od 50%, jedino što vas može spasiti od nesreće na pješačkom prijelazu pri skretanju vozila je silna pažnja, pravodobna reakcija i odgovarajuća brzina, a vozači bicikla doista se najljubaznije mole, da privremeno siđu s bicikla i preguraju ga preko zebre. Nije to neka osobito zahtjevna radnja, ne gubi se silno puno vremena a doista zlata vrijedi.
