Mali (uglavnom) trocilindrični motori s direktnim ubrizgavanjem goriva na papiru su odlična ideja – razvijaju visoku snagu (nije rijetkost da 1,0-litreni motor ide i do 130 KS), a pritom im je potrošnja goriva relativno umjerena. No, takvi motori imaju i svoja ograničenja. Njihov obujam je najveće ograničenje pa smo pitali suradnika za tehnički podršku u Službi tehničke pomoći HAK-a Marina Moravu koliko često se javljaju problemi s malim benzinskim motorima.
– Na našem tržištu dominiraju dizelaši, novi i oni rabljeni, koje smo kupili u drugim zemljama EU pa takvi problemi nisu česti. Mali benzinski motori imaju svoja ograničenja i naši čitatelji moraju shvatiti da automobili u koje su ugrađeni ti motori nisu vučna vozila. Kuka se može ugraditi za izuzetno male terete za vuču na ravnom terenu, a nažalost dogodi se da se zakvače manje kamp prikolice za takva vozila i krene se na duže proputovanje. Uzbrdice mogu biti opasne za takve motore.
Dogodi se slučaj da imamo veliki automobil, težak više od tonu i pol s motorom s tri cilindra pa mu još dodamo i kuku s prikolicom. Motor je već na granici dimenzioniranja za tako veliko vozilo, a dodavanje prikolice nerijetko ga pogura iznad granice. Što se onda događa? Vozač osjeti da motor ima snage, ali nažalost ta snaga se odvija na granici izdržljivosti materijala u motoru i to najčešće povlači nekakve prijelome na klipnom mehanizmu.
Prednost ovog tipa motora je koristiti ih za gradska vozila i za vozače koji godišnje rade relativno mali broj kilometara. Potrošnja je nešto niža, a porezna politika vam je naklonjena, što nam je već poznato.
Nažalost, mehanički popravci kod manjih motora ovog tipa nisu tvornički zamišljeni i kod mehaničkih neispravnosti na klipnom mehanizmu potrebno je zamijeniti cijeli motor slično kao i s bijelom tehnikom.
Riječima našeg stručnog suradnika Marina Morave dodali bismo – ne pretjerujte s malim motorima i ne opterećujte ih prije nego što se zagriju. S opterećenjima budite dodatno oprezni, a posebno pripazite na prikolice.
