Neki ljudi su rođenjem zakinuti za prepoznavanje spomenutih boja. Riječ je o daltonistima, odnosno osobama koje imaju poremećaj prepoznavanja boja, nerijetko crvene, plave, zelene, žute… Daltonizam potječe od imena engleskog kemičara i fizičara Johna Daltona, koji je svojedobno ustvrdio, ali i prvi opisao svoju i bratovu nevolju s neraspoznavanjem crvene i zelene boje.
Istodobno je to i prvi službeni zapis o takvom vidnom problemu. Gledanje boja, kod ljudi s daltonizmom, općenito ne utječe na njihov vid, jer daltonisti boju vide, ali im je njihova percepcija ograničena ili netočna. Neki od njih ne razlikuju nijanse boja, odnosno ne mogu zamijetiti razliku između primjerice tamno ili svijetlo plave, tamno ili svijetlozelene i sl. Liječnici stoga upozoravaju da je pojava takvog vidnog problema, ponajprije u definiranju određene boje (zelena, crvena, plava…), signal za pregled kod oftalmologa, zbog moguće pojave neraspoznavanja boja, odnosno daltonizma. Posebice ako iz dana u dan postoji ograničenje u pogledu viđenja boja.
No takav gubitak mogu uzrokovati i druga očna oboljenja, poput katarakte. Treba znati da daltonizam nije isto što i sljepoća na boje, jer kod nje uopće ne funkcioniraju zeleni, odnosno crveni očni receptori, a kod daltonizma riječ je o njihovoj smanjenoj funkciji. Život je daltonistima utoliko složeniji jer se oni u pravilu zbog tog poremećaja ne mogu opredijeliti ni za sva zanimanja – poput zdravstveno- laboratorijskih tehničara, elektromehaničara, tehničara za elektroniku, malera, strojovođa i dr. U oko 150 raznih zanimanja. Taj im poremećaj komplicira život, pa se mnogi žale da im svakodnevica odudara od normalnog. Često jer, kako tvrde, ne mogu uživati u ljepotama kolorita i šarolikostima prirode, tržnica pa čak i u odabiru odjeće. Najčešći oblik neprepoznavanja boja javlja se kad je riječ o crvenoj i zelenoj, dok je nasljeđivanje nesposobnosti prepoznavanja nijansi plave rjeđa pojava.
Daltonizam pogrešno nazivaju sljepilom za boje, jer nije riječ o klasičnoj sljepoći. Poznata su njegova tri tipa: protanopija, odnosno neprepoznavanje crvene boje, deuteranopija se odnosi na zelenu, i tritanopija je(st) poremećaj neprepoznavanja plave boje. O daltonizmu prof. dr. sc. Tomislav Jukić, specijalist oftalmolog, predsjednik Hrvatskog oftalmološkog i optometrijskog društva, i pročelnik Zavoda za vitreoretinalnu kirurgiju, Klinike za očne bolesti Medicinskog fakulteta KBC-a Zagreb kaže:
– Kod daltonizma riječ je o nasljednom stanju, koje češće pogađa muškarce nego žene, a probleme raspoznavanja boja ima oko osam posto muškaraca i manje od jedan posto žena. U Hrvatskoj, procjenjuje se, živi oko 180.000 daltonista, što nisu zanemarive brojke. Kad je o potonjem riječ, najčešće je kod ljudi prisutno crveno, odnosno zeleno neraspoznavanje boja, dok su rjeđi slučajevi s plavom.
Uvjetno rečeno, sljepoća za boje nastaje kad stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, jer ona je fotoreceptorski dio oka, ne reagiraju odgovarajuće na promjene valne duljine svjetlosti, koje omogućuju razlikovanje čitave palete boja. Fotoreceptori u mrežnici (čunjići),odgovorni su za vid, a nedostatak određenih vrsta čunjića koji pomažu u viđenju boja uzrokuje tzv. naslijeđeni oblik sljepoće koji se vezuje na kromosom X. Većina ljudi ima djelomični poremećaj raspoznavanja boja, dok je onaj potpuni rjeđi.
Daltonizam, odnosno neraspoznavanje crvene, kao i zelene boje, nastaje zbog nepravilnosti X kromosoma i nasljedan je. Naime, žene imaju dva X kromosoma, dok je kod muškaraca jedan Y i jedan Y kromosom. Kako kod njih X kromosom nije dupliran, njegova anomalija uzrokuje pojavu daltonizma. Kod žena, pak, ako je jedan X kromosom ispravan, tad genetski ispravan nadjača onaj oštećeni, zato je ovaj poremećaj češći kod muškaraca. Od ukupnog njihova broja s problemom raspoznavanja boja, 75 posto muškaraca ima teškoće s prepoznavanjem zelene, a 25 posto ne razaznaje crvenu boju.
– U Hrvatskoj nema ciljanog probira osoba, ponajprije djece koja imaju poremećaj raspoznavanja boja, ali ova se dijagnoza može združeno u(s)tvrditi kod nacionalnog skrininga slabovidnosti (ambilopije).
Rana dijagnostika daltonizma može itekako pomoći, jer već u vrtićima postoje didaktička, razno obojena pomagala kojima djeca vizualno usvajaju određene pojmove i vještine. Kod neraspoznavanja boja,otežan im je doživljaj svijeta i okoline. Pokazalo se i da neotkriveni daltonizam uzrokuje lošiji uspjeh u školi, zato poremećaj treba na vrijeme utvrditi. Prevencija slabovidnosti obavlja se kod okulista s djetetove četiri godine, pa bi im svrsishodan tad bio i pregled, odnosno utvrđivanje stanja s raspoznavanjem boja. Posebice jer daltonizam nije izlječiv, nego je trajna dijagnoza.
Prof. dr. sc. Jukić napominje:
– Dijagnoza stanja s (ne)raspoznavanjem boja, odnosno moguće pojave daltonizma u tako ranoj dobi, djetetu bi pomoglo i u odrastanju ga usmjerilo na odgovarajući odabir zanimanja. Zahvalno je da oftalmološka struka u naravi to već i čini.
Dijagnostika daltonizma ponajprije se obavlja uz pomoć anomaloskopa koji djeluje na principu obojene svjetlosti. Stupanj poremećaja utvrđuje se i uz pomoć ishiara tablica, odnosno testa vidljivosti boja, a osmislio ga je japanski oftalmolog Shinobu Ishiara. U knjižici gdje svaka stranica sadrži kružni uzorak (ploču) koja uključuje mnoge točkice raznih boja, svjetlosti i jačine, naizgled slučajne boje od točkica sastavljene su tako da će osobe urednog vida vidjeti jedno ili dvoznamenkaste brojeve u svojevrsnom nizu točkica. Oni koji boje ne raspoznaju neće vidjeti prikazan broj ili će raspoznati neki drugi. Oftalmolozi koriste Ishiara tablice prilikom redovitih specijalističkih pregleda vida, kompletne imaju 38 slika, a za pregled se u pravilu koriste do 24 tablice.
Kad je riječ o vozačima daltonistima, oni nakon spomenutih pregleda i testiranja u pravilu mogu dobiti vozačku dozvolu B kategorije ako nemaju trajni poremećaj raspoznavanja boja. Rizični su u prometu, upravo zbog potonjeg, nerijetko su im problem semafori, ali nauče se ponašati na cesti. U slučaju prometne signalizacije, orijentiraju se prema položaju semafora (gore-dolje, sredina), odnosno njihovu paljenju.
Prometne znakove daltonisti percipiraju i prema njihovu obliku i simbolu. Kako vozač(i) čak 90 posto prometnih obavijesti dobivaju organom vida (prostorno zamjećivanje, uočavanje okoline u vidnom polju, adaptacija oka na svjetlost i dr.), daltonistima je boravak na cesti izazovan. Utoliko više jer oči se u prometu moraju prilagoditi i noćnim uvjetima na cesti, odnosno signalizaciji (crvena, zelena) i raznim obavijestima koje se nerijetko ispisuju crvenim ili žutim slovima.
Naočale za korekciju boja
Osobe koje imaju daltonizam mogu si pomoći personaliziranim naočalama za korekciju boja, uz tzv. naočalne leće. Utoliko više, jer stupanj je daltonizma kod ljudi različit. Kako bi se u(s)tvrdila potrebna korekcija, treba proći određene testove kod optičara. Ohrabruje podatak da značajan broj daltonista takvim naočalama može sebi pripomoći u slučaju neraspoznavanja nijansi boja. Kako takvo pomagalo filtrira i do četrdeset posto ulaznog svjetla, one nisu preporučljive za nošenje noću.
Princip je(st) taj da su naočalne leće pokrivene specijalnim slojem pa daltonisti uočavaju i one nijanse boja, koje inače ne bi mogli. Kad je riječ o testiranju kolornog vida, a njime se određuje njegova vrsta i težina, poput tritan daltonizma, takvim je osobama plava boja malo izražena, a zelenu vide kao tirkiznu. Plava komponenta ljubičastog spektra, pak, postaje im crvenija. Kako daltonizam ima svoj progresivni karakter, tirkizni se spektar pretvara u bijeli (neutralni), crvena komponenta ljubičastog nestaje, a ljubičasta izgleda kao plava.
Na poremećaje viđenja boja mogu utjecati i neurološke bolesti, poput Parkinsonove (živčane stanice mrežnice zbog toga mogu biti oštećene). Uzrok može biti i Leberova naslijeđena optička neuropatija, Kellmanov sindrom (jedan od oblika daltonizma), ali i starenje.
