Prometne nesreće: Što je s naknadom štete ako dijete nije vezano u autosjedalici?

Dijete ne može biti odgovorno za svoje nevezivanje, odnosno izostanak odgovarajućeg smještaja autosjedalici

Pravila o prevoženju djece u vozilu, po kojima nije važna dob već  isključivo visina djeteta kod nas su na snazi već godinama. Nije bitno koliko dijete ima godina, bitno je koliko je visoko! Ranije pravilo prema kojem se na prednjem sjedalu mogu prevoziti djeca starija od 12 godina, ne vrijedi, odavno!  Djeca niža od 150 cm, neovisno o dobi ne smiju se prevoziti na prednjem sjedalu. Djeca visoka od 135 do 150 cm mogu se voziti na stražnjem sjedalu bez autosjedalice/postolju ako su pravilno vezana sigurnosnim pojasom za odrasle.

Što  je s naknadom štete ako se dogodi prometna nesreća, a dijete nije bilo u autosjedalici, odnosno nije bilo propisno vezano?

Kad je riječ o odraslima, stvari s naknadom štete poprilično su jasne. Ako su pretrpjeli štetu, zadobili povrede, a nisu bili vezani sigurnosnim pojasom, slijedi umanjenje naknade štete ako su vlastitoj šteti pridonijeli nevezivanjem sigurnosnog pojasa.

Samo da ne bi bilo sporno, posve je svejedno jeste li nevezani na prednjem ili stražnjem sjedalu. Naime, vrijeme je učinilo svoje, nekoliko desetljeća se već temeljito kontrolira i kažnjava vezanost vozača i putnika u vozilu sigurnosnim pojasom.  Putnici na prednjem sjedalu su putnici isto kao i putnici na stražnjem. Međutim, slabo je u praksi zaživjela spoznaja o potrebi vezivanja putnika na stražnjem sjedalu. Pogledajte malo oko sebe, ovi na prednjem sjedalu čim uđu u vozilo hvataju se pojasa, a ovi iza ležerno sjede. Primarno se fokusiraju na zauzimanje  najudobnije pozicije za putovanje. Rijetko su kada vezani putnici na stražnjem sjedalu. Slabo je ta zakonska obveza ušla u naviku!

Kada su djeca u pitanju, osim dječje želje da se što prije osjete velikima, a taj osjećaj većini pruža vožnja na prednjem sjedalu, što iziskuje visinu od 150 cm i više, neovisno o dobi, često je u pitanju i komocija odraslih. Ne da im se vezivati dijete na malim udaljenostima! Stave ga u sjedalicu ali ne vežu, jer dijete to baš i ne voli. Na dužim putovanjima, zna se dijete izvaditi iz sjedalice jer je nervozno i posjesti u krilo odrasle osobe koja se vozi s njim straga.  Zapravo živi užas, ukoliko se uzmu posljedice kojim takvo postupanje može rezultirati za život i zdravlje djeteta. Tko bi sebi oprostio smrt ili trajni invaliditet djeteta uzrokovan ležernošću pri vožnji djeteta u automobilu? Ukoliko ipak dođe do stradavanja djeteta koje nije bilo propisno vezano, odnosno koje nije bilo u autosjedalici, slijedi li   umanjenje naknade štete zbog doprinosa šteti. Krenimo logično? Je li dijete, pazite dijete osobno odgovorno i krivo što nije propisno vezano tj. što nije u autosjedalici? Dijete kao putnik ima pravo na naknadu štete koju pretrpi u prometnoj nesreći ukoliko je za istu odgovoran njegov roditelj. Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci Gž-1367/98 od 26. siječnja 1999. iznio je stajalište prema kojem: „mlt. oštećenice nisu pridonijele nastanku štete kad su „pristale“ na vožnju automobilom kojim je upravljao njihov otac pod utjecajem alkohola“. Isto tako i kada je u pitanju naknada štete koja „pripada“ djetetu kad dijete nije propisno vezano u vozilu.

Županijski sud u Bjelovaru u presudi  Gž-1062/03-2 od 28. listopada 2004. godine utvrdio je kako je roditelj malodobne tužiteljice bio dužan u slučaju kada bi i postojali sigurnosni pojasevi u automobilu, vezati svoje dijete, odnosno u slučaju kada ih nema u automobilu, osigurati nadzor punoljetne osobe nad istom, jer dijete od 4 godine, a koliko je bila stara tužiteljica u trenutku prometne nezgode, ne odgovara za svoje postupke, već postoji objektivna odgovornost roditelja. U tom smislu ne može se govoriti o doprinosu tužiteljice, niti se može utvrđivati njena odgovornost, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nema doprinosa tužiteljice nastanku štete.

U konkretnom postupku nije bilo sporno da je u trenutku štetnog događaja vozilom upravljao osiguranik tuženika, odnosno otac mlljt. tužiteljice, dok je ista bila jedina putnica na stražnjem sjedalu automobila. Nije bilo potrebe provoditi dokaze u svrhu utvrđivanja ima li vozilo sigurnosne pojaseve i na stražnjem sjedalu, te doprinosa tužiteljice svom ozljeđivanju ne vezivanjem sigurnosnim pojasom. Dijete ne može biti odgovorno za svoje nevezivanje, odnosno izostanak odgovarajućeg smještaja autosjedalici, a sukladno tome ne može ni osobno doprinijeti nastanku štete zbog nepostojanja autosjedalice.