Razvoj sve naprednijih sustava za podršku vozaču odvija se brzo, no novo švedsko istraživanje otkriva problem: Sustavi vozača više umaraju.
Gotovo sve marke automobila nude različite sustave koji mogu upravljati gasom, kočenjem i upravljanjem na određenim dionicama ceste (automatsko kočenje u slučaju nužde, zadržavanje vozila u prometnoj traci, adaptivni tempomat…). No, potpuno samovozeći automobili još su daleko – vozač mora biti svjestan prometa i biti spreman preuzeti vožnju.
Proizvođači automobila sustave za pomoć često prodaju kao udobne i fleksibilne. Oni se prodaju s argumentom da će vožnja biti sigurnija. No je li to stvarno istina? U švedskoj studiji koju su proveli istraživači sa Švedskog instituta za istraživanje cesta i prometa (VTI), ukupno je 80 vozača automobila smjelo voziti između Linköpinga i Gräne u popodnevnim satima i u sitnim satima noći, kada su vozači bili budni 20 sati.
Dionica je vođena dijelom sa sustavima pomoći na razini 2, na takozvanoj SAE ljestvici (koja ide do 5 – potpuna automatizacija vožnje), a dijelom potpuno bez sustava pomoći. Istraživači su mjerili otkucaje srca, veličinu zjenica, duljinu treptanja i zamijećeni umor. Radi sigurnosti na suvozačkom sjedalu nalazio se dodatni vozač koji je vožnju mogao preuzeti vozilo s dvostrukim komandama. To što su vozači bili umorniji kad su vozili noću, nije tako čudno. Ali činjenica je da su se vozači posebno umarali noću kada su vozili s automatizacijom razine 2.
Tijekom dana sustavi pomoći nisu bitno utjecali na umor. Znanstvenici koji stoje iza studije smatraju da sustav pomoći u automobilima mora biti bolji u praćenju koliko je vozač umoran.
I ova studija pokazuje, tehnologija je dobra, ali ostanite fokusirani. U većini slučajeva bit će potrebne korekcija vozača i na njih morate biti spremni.
