Samo prvi se pamte! Kada je riječ o pravnom uređenju konzumacije alkohola treba znati da je alkohol svoje mjesto našao još u Hamurabijevom zakoniku. Krajem 19. stoljeća, Britanija je zabranila pijanstvo dok se upravlja kočijom, konjem, govedom ili parnom mašinom. Kao prvi alkoholizirani kažnjeni vozač vodi se londonski taksist George Smith i to 1897. godine. Nakon što je automobilom udario u zid novčano je kažnjen za vožnju pod utjecajem alkohola. Nije bilo s njim problema u pogledu dokazivanja alkoholiziranosti, sam je priznao da je popio dvije, tri čaše piva! Vjerojatno je alkoholiziranih bilo za volanom i ranije, ali povijest ih ne bilježi.
Naše aktualno stanje stvari poznato je vozačima. Primarno je puhanje u igri. Tu se vrte uglavnom dva pitanja, može li se alkometar prevariti i je li alkometar pouzdan, odnosno koliko je pouzdan. Može li se osporavati napuhano? Masovno se svojedobno citirao objavljeni stručni članak iz 2008. u kojem su se naši eksperti bavili pitanjem vjerodostojnosti alkotestiranja koncentracije alkohola u izdahu, upotrebom Dräger Alcotest 7410Plus alkometra, kod utvrdivanja alkoholiziranosti u sudskom postupku. Načelno se iskristaliziralo stajalište kako korištenje alkometra nije upitno te da je on doista pouzdan kao pokazatelj alkoholiziranosti, no nije pouzdan za toksikološko retrogradno vještačenje koncentracije apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme prometne nesreće. Ponovno se to pitanje aktualiziralo za širu javnost kada je New York Times 2019. objavio veliki članak o nepouzdanosti uređaja za alkotestiranje.
Naravno da vam se odmah pojavljuje upit, mogu li se te teze i novinski članci ikako, odnosno kako iskoristiti u konkretnom osobnom slučaju, tj. kako stvari kod nas stoje?
Eksperti, toksikolozi, vještaci u sudskim postupcima imaju tu posljednju riječ! Nije moguće osporiti kako se u obrazloženjima pojedinih presuda (Županijski sud u Velikoj Gorici, Gž-196/2021-2) jasno navodi nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka ispred čijeg imena stoji akademska titula dr. sc.: da rezultat alkotesta sam po sebi nije precizan; rezultat alkotesta ne daje informaciju o tome da li se alkohol nalazi u fazi resorpcije ili eliminacije i ne postoji nikakav objektivni pokazatelj na koji način bi trebalo provesti retrogradno računanje.
Budite realni ni policijski službenici, ni suci, nisu eksperti toksikolozi. Oni ispred sebe imaju crno na bijelo, nalaze koje imaju, ni manje, ni više! Nemojte zamarati policijskog službenika na licu mjesta raznim teorijama i sadržajima znanstvenih radova. Njegovo je da alkotestira. Na raspolaganju mu je alkotest a ne čitav laboratorij i osim toga nije te struke.
Ukoliko ste doista uvjereni kako alkotest ne pokazuje ispravnu vrijednost, jer vam zdrava pamet govori da ne možete napuhati onoliko koliko alkotest pokazuje, tražite vađenje krvi i urina. Međutim, sama činjenica što vi preventivno alkotestu ne vjerujete, ne znači da nekažnjeno možete odbiti puhati! Prvo puhati, a tek onda zahtijevati daljnje korake. Pušite kako znate i umijete, a onda poričite i zahtijevajte, izrijekom tražite, daljnju eskpertizu tj. posjet ustanovi u kojoj se vadi krv i uzima urin!
Što kaže zakon? Kaže kako će se smatrati da vozač ima alkohola u krvi ako je njegova prisutnost utvrđena analizom krvi i urina ili analizom krvi, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkim pregledom ili drugim metodama i aparatima! Zakon lijepo utvrđuje redoslijed metoda i ne stavlja puhanje, već analizu krvi i urina na prvo mjesto, a to nije puka slučajnost!
S druge strane, da se razumijemo, opće je poznato zakonsko ovlaštenje policijskog službenika da može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled. Tu je u prvi plan stavljen alkometar, a do zdravstvene ustanove radi vađenja krvi i uzimanja urina, stiže se tek potom, po potrebi!
Pazite i na stav sudske prakse, kako vam nitko ništa nije dužan ni predlagati ni nuditi! Onog trenutka kada je okrivljenik odbio alkotestiranje, službena osoba nije u obavezi voditi ga na vađenje krvi i urina radi ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu, jer do primjene ove metode može doći samo ako ispitanik, kod kojeg je prisutnost alkohola utvrđena alkometrom ili alkoskopom, poriče da je pod utjecajem alkohola i zahtijeva vađenje krvi i urina, a u konkretnom slučaju ovi uvjeti se nisu ispunili, jer je okrivljenik odbio podvrgnuti se ispitivanju alkometrom, pa stoga niti nije imao pravo na primjenu druge metode ispitivanja. Takav je stav iznio Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (Pž-14834/2011 od 29. travnja 2014. godine).
Uglavnom, nemojte piti dok vozite. To je najbolji način da izbjegnete sve ove probleme.
