Nedavno smo pisali o Snow Cruiseru, ambicioznom američkom vozilu za osvajanje Antarktike, koji je imao gume – balonke?! Konstrukcijske greške i krive procjene to su vozilo učinile neupotrebljivim u surovim uvjetima okrutnog kontinenta. No, slična su vozila dizajnirali i u SSSR-u i to s mnogo više uspjeha.
Može se reći da su Sovjeti učili na američkim greškama. Svoja su vozila nazvali Kharkovchanke, a prvo što ćete primijetiti su gusjenice. Baza za vozila bili su tenkovi T-54. Ideja je bila sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća postaviti bazu na Južnom magnetskom polu, a ključnu ulogu u tom ambicioznom zadataku imala su sposobna vozila. Sovjeti su pokušavali i prije, s jednostavnijim prijevoznim sredstvima, ali problemi su se javljali sa smrzavanjem goriva na ekstremno niskim temperaturama, a učestali su i drugi kvarovi.
Kharkovchanka je bio pokušaj da se stvori više od običnog prijevoznog sredstva. Bila je to pokretna baza za znanstvenike sa životnim i radnim prostorom. V12 dizelaš postizao je do 900 KS, a motor je naravno služio i zagrijavanje prostorija. Osiguran je prostor za šest članova posade. Brinulo se o svemu, pa je ovaj pokretni laboratorij iznutra izoliran s osam slojeva vune, a u stakla u integrirani grijači za otapanje leda i snijega. Brzina je bila oko 55 km/h, a goriva je dostajalo za 1600 kilometara vožnje. Uza sve to išla su modificirana teretna vozila (bez prostora za zananstvenike) s prikolicama u kojima su bili neophodni dijelovi i dodatne količine goriva.
Vozilo je u prvom naletu uspješno prešlo više 4700 kilometara od magnetskog do geografskog Južnog pola, od sovjetske do američke baze i natrag. Tijekom iznimno zahtjevnog puta pucali su dijelovi tračnica, a zbog problema s hlađenjem ulja rasla je temperatura motora. U kabini su temperature bile i do tropskih 35 stupnjeva, a tijekom popravaka bi padale na -10 stupnjeva. Po kilometru je Kharkovchanka trošila oko šest litara goriva. Put do američke baze i natrag do ruske trajao je 89 dana.
Druga generacija Kharkovchanke ispravila je pogreške prve verzije, pa je motor bio sprijeda – kako bi bili olakšani hlađenje i servis, odnosno kako bi se spriječio prodor ispušnih plinova u kabinu.
Posljednja Kharkovchanka ostala je u uporabi sve do 2010. godine. Jedna je to od rijetkih tehnoloških pobjeda s velikom prednošću Sovjeta u odnosu na Amerikance. Naime, Američki Snow Cruiser je na Antarktici prešao samo 155 kilometara prije nego što je napušten.
