Zvučni signali pješacima i biciklistima: Ako ne trubite u nekim slučajevima možete biti kažnjeni!

Upozorenje zvučnim signalom bicikliste trebalo bi biti pravilo...

Ne vole baš naši ljudi sirene, ni prodorne zvučne signale! Jednostavno ne vole, ne vole kad im drugi vozači trube! Nekima je to kao crvena krpa koja ih baš u živac takne i potakne na agresiju. Zna se zauzeti napadački gard s neprimjerenim ali istodobno i krajnje kreativnim komentarima tipa sviraj si mami! Pokrete rukama i/ili glavom kojima se zna odgovoriti na zvučni signal, nije potrebno podrobnije opisivati, nešto valja prepustiti i vašoj mašti, odnosno reakcijama viđenim u „realnom“ životu na cesti.

Sviđalo se to nekome ili ne sviđalo trubiti se treba i mora, zakon to propisuje kao dužnost!  Uopće nije stvar u doista minornoj kazni od 300,00 kuna koja je propisana ako vozač ne postupi sukladno toj dužnosti koja se tiče upotrebljavanja zvučnog znaka upozorenja. Stvar je o tome što će vam se sve natovariti ukoliko dođe do prometne nesreće u kojoj niste trubili, a trebali ste!

Primjerice, kada ugledate ispred sebe u istoj  traci biciklistu kojeg namjeravate preteći.  Vi ste kao vozač osobnog automobila brži, biciklist vam „smeta“, normalno je da ga kanite preteći. Pamet u glavu, kaže sudska praksa! Preciznije, ruku na trubu! Znate i sami, ni  vozači automobila nisu uvijek skloni drugim sudionicima davati do znanja kada i kuda namjeravaju skrenuti, zna se ne paliti žmigavac! S tom spoznajom valja pristupiti i vozačima bicikla, niti oni uvijek ne daju znak rukom da žele skrenuti, niti ne provjeravaju mogu li to sigurno učiniti.

Vi ste tu u problemu kao vozač automobila! Naime, automobil je opasna stvar, bicikl nije! Odgovornost vozača automobila daleko je veća od odgovornosti bicikliste  jer vozač upravlja vozilom koje je opasna stvar! To je tako i tu nema milosti! To ne možete ni osporavati, niti dovoditi u pitanje! I što ćemo sad! Ukoliko ćete slušati iskustva drugih, tj. stavove suda, jednostavno trubnite vi biciklisti, da zna da ste tu!  Osvijestite mu tu činjenicu prije nego što ga nakanite preteći ili obići! U protivnom mogu vam to nakalemiti kao propust!  Sudska praksa kaže da vozač osobnog automobila „može očekivati nepravilno skretanje bicikliste, pa treba voziti opreznije“! Što reći, nemojte se bojati upotrebe zvučnog signala, trubite! Poslije će biti, trebali ste a niste! Znate ono, da ste to učinili, a bili ste u prilici, možda bi stvari krenule drugim tokom! „Vozač osobnog automobila mogao je očekivati nepravilno skretanje tužitelja na biciklu, pa je trebao voziti opreznije, te se nije trebao upuštati u pretjecati bicikliste ukoliko ga nije upozorio zvučnim signalom, a mogao je izbjeći nalet na biciklistu da je vozio dozvoljenom brzinom“. Naravno da je opće poznata stvar da ubrzavate kad nekog želite preteći, međutim, ovo je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 264/1988-2 od 12. travnja 2001.) u predmetu koji se odnosio na prometnu nesreću do koje je došlo na način da je vozač vozila brzinom od 65,23 km/h počeo pretjecati  bicikl u momentu kada je biciklist naglo skrenuo ulijevo, bez davanja znaka rukom da želi skrenuti u lijevo i bez provjere nalazi i se iza njega osobno vozilo.

Vozači vozila znaju se i prinudno suzdržati od trubljenja biciklistima, boje se da će ih prestrašiti te da će ovi od „šoka i histerije“ izgubiti ravnotežu i naći im se pod kotačima. Drugi se suzdržavaju zvučnog signala jer znaju da to baš nervira ljude! Što vas briga što će vaše trubljenje nekom ići na jetru ako je to mjera koja i vas i njega može spasiti od prometne nesreće! Oprostite, ali zakon to nalaže, kome se sviđalo i kome se ne sviđalo! Pažnja, pažnja zakon kaže da je vozač dužan, molim uzeti u obzir riječ dužan,  upotrijebiti zvučni znak upozorenja kad god to zahtijevaju razlozi sigurnosti prometa, a osobito radi upozorenja drugog sudionika u prometu da ga želi preteći ili obići na cesti izvan naselja, ukoliko bi postojala opasnost od prometne nesreće kad taj znak ne bi bio dan. Zatim, kada se pokraj kolnika nalaze djeca koja ne obraćaju pažnju na kretanje vozila. Također i prije ulaska u nepregledni i uzak zavoj tj. dolaska na prijevoj na cesti izvan naselja na kojima je teško mimoići se!

Dakle, imate obavezu uvijek kada vidite da bi stvari mogle krenuti po zlu! Odnosno zakon sam naglašava koje su te osobito potencijalno opasne situacije u kojima zvučni znak može biti od osobite koristi. Zakon je pri tom i vrlo senzibilan u pogledu intenziteta zvučnog signala, propisano je da je vozač je dužan zvučni znak upozorenja svesti na nužnu mjeru! Ne treba komentirati kako je nužna mjera stvar osobne ocjene i procjene, ali svi znaju što znači bjesomučno sjesti na trubu!

Treba ponoviti da osim opisane tri situacije u kojima zakon osobito propisuje dužnost upotrebe zvučnog signala, dužnost postoji uvijek, točnije kad god to zahtijevaju razlozi sigurnosti prometa. To bi recimo bila vožnja vozilom unatrag.  ožda vas drugi sudionici u prometu ne očekuju, odnosno ne očekuju takav vaš manevar, osobito treba biti osjetljiv prema pješacima na koje se može naletjeti vožnjom vozilom unatrag.  Zanimljiva situacija i koristan stav u pogledu davanja upozorenja zvučnim signalom pri kretanju vozilom unatrag iznesen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 214/05-2 od 21. prosinca 2005.)

„Prema utvrđenjima suda nadalje proizlazi, da se prometna nezgoda dogodila u krugu dvorišta Opće bolnice Bjelovar, na prometnici predviđenoj za istovremeno kretanje pješaka i vozila, u trenutku kad se tužitelj kretao prema Odjelu ortopedije uz lijevi rub kolnog prilaza iza vozila, koje je započelo vožnju unatrag, pa je tužitelj zadnjim krajem vozila oboren na pod uslijed čega je zadobio iščašenje lijevog ramena i prijelom desne natkoljenice. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ni navodi revizije ne mogu dovesti u sumnju pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da ne postoji doprinos oštećenika, jer on ni na koji način svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, tužitelj je stražnjem dijelu vozila bio okrenut leđima, tako da ga nije mogao vidjeti, a vozač nije davao nikakve znakove prilikom kretanja unazad, tj. upozorenje zvučnim signalom, a širina asfaltiranog puta kojim su se kretali i pješaci i vozilo iznosila je oko 3 metra, dok je širina samog vozila iznosila oko 2 metra“.

Uzevši sve u obzir, očito je kako bolje trubiti nego ne trubiti tamo gdje je dozvoljeno! Naravno sve s mjerom!