Samo polako i nemate se čega bojati! Tako bi glasila najopćenitija i ujedno najpovršnija uputa vozačima. Kada čovjek ne vozi velikom brzinom, kada se drži propisa pa ako i dođe do kakve prometne nesreće neće biti tragičnih posljedica, a pored toga ne može biti niti kriv za nesreću niti odgovoran za nastalu štetu. To je još jedno često isticano stajališta često opovrgnuto od stvarnog života. Naravno, nikada ne manjka fraza u stilu: brzina je početak i kraj svake priče o prometnoj nesreći!
Ako vozite propisom dozvoljenom brzinom i prolazite na svoje zeleno svjetlo kako vi ili bilo tko drugi može biti odgovoran za nastalu štetu? Može! Zeleno svjetlo na semaforu i vaša vozačka reakcija poduzeta u nespornoj nakani, što tu ima biti loše? Što tu može poći po zlu za vas? Kako vi možete biti krivi? Kako vi možete snositi odgovornost za prometnu nesreću i nastalu štetu?
Život nas sve uvijek demantira! Zajamčeno! Vozač koji je na svoje zeleno prolazio raskrižjem brzinom od 25 km/h, pazite samo 25 km/h i koji je u krajnjoj nuždi da bi izbjegao udarac u dijete koje je pretrčavalo kolnik unatoč tome što je za pješake bilo upaljeno crveno svjetlo, udario u drugo vozilo – nije ispravno postupio! Krajnja nužda naglašavamo! Izbor je ili udariti u dijete ili izbjegavati udar u dijete i udariti u drugo zaustavljeno vozilo.
Odakle nam takva ideja? Što je vozač to pogrešno učinio? I što je svima nama ostalim vozačima za činiti kada nam se na semaforu upali zeleno? Trebamo li strahovati od krivnje i odgovornosti iako ne jurcamo i poštujemo svjetla na semaforu? Uzmemo li u obzir sudska stajališta, to i te kako ovisi o dobnoj strukturi osoba koje stoje pored raskršća! Oči na oprez i šarajte permanentno pogledom lijevo-desno. Ne samo po prometnici, da ne bi bilo zablude. Ne obraćajte samo pažnju na vozila ispred i iza vas, ne samo na vozila u lijevoj i desnoj vam traci, ne gledajte samo pri tom i u prometne znakove, gledajte i u ljude onkraj prometnice i prosuđujte ispravno njihove nakane! U protivnom, loše vam se može pisati. Mislimo pri tom na ono što piše u presudama!
Ne nije ovo sarkazam, ovo su zaista upute za postupanje kakve je moguće dati temeljem u sudskim presudama zauzetim stajalištima. Kada ugledate djecu pored prometnice vaše zeleno gubi na značaju! Očekujte da stvari krenu po zlu, to se od vas doista očekuje i traži. Naime, Županijski sud u Dubrovniku u Presudi Gž – 590/2019-2 od 1. travnja 2020. konstatirao je a vezano uz gore opisanu situaciju izbjegavanja udarca u dijete, kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da se odgovornost osiguravajućeg društva vozača: „temelji na utvrđenju da je vozač bez obzira na svjetlo na semaforu trebao obratiti pozornost na djecu koja su stajala pored pješačkog prijelaza s namjerom stupanja na kolnik i voziti s osobitim oprezom, te brzinu kretanja prilagoditi tako da može pravodobno zaustaviti svoje vozilo u slučaju potrebe“.
Nema se tu što za dodati, sve je rečeno, točnije napisano, oči sokolove, vožnja kao po jajima i nekoliko prstohvata čiste sreće, jedini je recept ispravno postupanje u ovakvim situacijama.
