Nalet vozilom na bilo kakav predmet pri velikim brzinama gotovo da jamči prometnu nesreću. Pitanje je samo posljedica. Teške ili manje teške. Ukoliko je riječ o naletu na predmet na autocesti, nije teško, zbog brzina kojima se njima prometuje pretpostaviti kako to može doista katastrofalno završiti.
Održavanje cesta nije i ne može biti područje na kojem su dozvoljene improvizacije, osobne ocijene i procijene kada i koliko. Pravni subjekt nadležan za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Lijepo napisano, dobro smišljeno ali kako stvari izgledaju u praksi?
Što kada vozilom naletite na autocesti primjerice na oštar predmet? Nekom je nešto „otpalo s vozila“ ili možda tereta koji je prevozio. Što ako je bila noć, pa ga se ni uz savršen vid i povećanu pažnju nije moglo uočiti. U pravilu dolazi do pucanja pneumatika, a onda se s vozilom može štošta izdešavati, gubljenje kontrole nad vozilom, rotiranje, prevrtanje, udarci.
Bilo kakvom predmetu, a osobito onom oštrih bridova doista nije mjesto na autocesti zar ne? Koga tužiti? Od koga tražiti naknadu štete? Odgovor bi trebao biti jednostavan, od onog tko je dužan održavati cestu.
Međutim, tu postoje stanovita pravila i regule kojima je uređeno kako i kada ophodarska služba obilazi autocestu i što je sve njezin posao. Utvrdi li se da je ophodarska služba dovoljan broj puta obišla dionicu na kojoj se dogodila prometna nesreća zbog predmeta koji se na prometnici nekim čudom našao, neće biti odgovorna organizacija za održavanje cesta.
Pravilnik o ophodnji javnih cesta tu ima ključnu ulogu. Naime, njime je propisano da je duljina ophodarske dionice uvjetovana je vrstom javne ceste, prometnim opterećenjem i strukturom prometa. Tako u pravilu, na autocestama i brzim cestama duljina ophodarske dionice iznosi do 50 km. Sukladno odredbi koja regulira tu materiju, stvarnu duljinu svake ophodarske dionice utvrđuje upravitelj ceste godišnjim planom ophodnje. Učestalost ophodnje ovisi o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa i u pravilu se obavlja: na autocesti i brzoj cesti, svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata.
Ophodnja javne ceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. tog Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. istog tog Pravilnika. I što sad?
Utvrdi li se primjerice da je 3 sata prije vaše prometne nesreće na autocesti uzrokovane naletom na određeni predmet taj dio autoceste obilazio ophodar pri čemu nije uočio oštar predmet niti je imao bilo kakvih dojava o istome, konstatirati će se da je je ispunjena zakonska obveza ophodarske službe na autocesti. Nema krivnje organizacije za održavanje ceste vezano za nastanak štetnog događaja jer nije bilo propusta u održavanju prometnice. To što se vama kao oštećenom čini da se tijekom 3 sata na autocesti mogu čuda izdešavati, a s „neba“ ili možda drugog vozila pasti gotovo i sjekire, to je stvar osobne percepcije o kojoj propisi ne vode previše računa.
Organizacija za održavanje cesta odgovara za štetu korisniku javne ceste zbog propusta u održavanju ceste prema načelu predmnijevane krivnje pa kada je uzrok štetnog događaja oštar predmet na autocesti koju je neposredno prije prometne nezgode obišla ophodarska služba koja na toj dionici nije pronašla predmete koje bi trebalo ukloniti s ceste, tada nema propusta u održavanju cesta niti krivnje za nastanak štetnog događaja. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 1223/2015-3, od 7. studenog 2018. zauzeo je upravo takav stav i da upravo u tom slučaju konstatirano je kako je ophodarska služba prošla dio autoceste na kojem je došlo do prometne nesreće zbog naleta na oštar predmet baš ta 3 sata prije predmetne prometne nesreće.
