Prostora za parkiranje sve je manje. Automobila sve više. Živite li u zgradi u gradu u kojem je parkirno mjesto dragocjenije od suhog zlata? Znate i sami što znači u prometnoj džungli na asfaltu imati vlastito parkirališno mjesno ili još bolje garažu. U nju se osim automobila može strpati još kojekakvih stvari za koje u uvijek premalim stanovima mjesta nema. To je pravo blago! Vezano za parkirališna mjesta koja se naplaćuju, nije jedini problem platiti. To bi se nekako i riješilo. Međutim, mjesečna parkirališna karta ne jamči parkirno mjesto. Nema rezervacije, ni sigurnosti. Osobito ne u neposrednoj blizini stana. Masa ljudi kad jednom pronađe parkirališno mjesto u blizini stana, više se ne „isparkirava“ osim ako život i zdravlje nisu u pitanju. Stani tu gdje jesi i ne mrdaj. Napustiš li parkirališno mjesto, zaboravi da ćeš ga zateći praznog po povratku. Onda kreće kruženje oko zgrade, oko kvarta, pa se u konačnici automobil ostavi udaljen dvije tramvajske ili autobusne stanice od kuće i zaključno postavi pitanje o njegovoj korisnosti kada se ujutro u namjeri da se ide na posao i djeca razvezu što u vrtić što u školu, pošteno mora cipelariti do vozila.
To su razlozi zbog koji se kupuju čak i po iznimno visokim cijenama parkirališna mjesta i garaže u zgradi ili tik do zgrada u kojima se stanuje. Postoje i zgrade koje imaju svoja dvorišta. Prvotno su ona po svoj prilici bila zamišljena kao mikro oaze, gdje će na druženje spremni susjedi stanari te zgrade imati svoje male zelene otoke usred betonskog ludila. Dvorišta bi trebala služiti sađenju cvijeća, pečenju roštilja, iznošenju stolica i suncobrana a sve radi ugode i poboljšanja svakodnevice. Međutim, potrebe su te koje mijenjaju prioritete! Rublje se više ne suši u dvorištu, odavno se tepisi ne „tuku“ ili kako se znalo reći „ne klofaju“ u dvorištima, djeca ne igraju graničara, niti nabijaju loptu o zid susjedne zgrade. Ukoliko zgrada ima dvorište, susjedi imaju jedan vozački problem manje. Dvorište gotovo pa sigurno dobije parkirališnu namjenu! Susjedi sretni kao mala djeca, nema kruženja oko zgrade u potrazi za parkingom, nema plaćanja parkirališnih karata. Kad se u jutro krene put vrtića, škole, posla, automobil je doslovno pod prozorom. Odlično. Načelno odlično. Međutim, kako ništa nije idealno i problemi vazda vrebaju iza svakog ugla i tu zna biti ozbiljnih problema. Toliko ozbiljnih da se zbog njih završi na sudu!
Vrlo često, ako ne i uvijek, kako to već u životu biva, ta dvorišta nisu dovoljno velika da bi u njih svi stanari zgrade tj. svi vlasnici stanova u zgradi mogli nesmetano i posve komotno parkirati svoja vozila. Tu nastaje problem! Tko ima pravo parkirati u dvorištu, a tko će izvisiti, tražiti parking oko zgrade i plaćati parkirne karte? Naravno govorimo o slučaju u kojem su stanari zgrade vlasnici stanova u istoj stambenoj zgradi, a svi zajedno su suvlasnici dvorišta koje je fizički nepodijeljeno. Naravno sve je lako kad su ljudi „normalni i pitomi“, no šanse da da takvi budu baš svi u istoj zgradi, nisu baš izgledne.
Uvijek, uvijek mora postojati bar jedan koji muti vodu i pridaje si više prava nego bi trebao imati. Kroji pravdu, drži se visoko, permanentno nešto zahtjeva u namjeri da vodu navede na svoj mlin. Postoje slučajevi gdje su se susjedi dogovorili među sobom čija je koja pozicija za parkiranje u dvorištu. To naravno funkcionira ako ima dovoljno mjesta za sve. Ukoliko nema postoji i onaj dogovor zvan „najbrži ulet“, tko prvi stigne, prvi parkira, a ostalima kako bude. Postoji i opcija da se susjedi dogovore da se natiskaju automobilima u dvorište, zatvore mogućnost nesmetanog izlaza jedan drugom, pa kada netko treba izići da pokuca ovom drugom na vrata ili ga nazove tako da se on isparkira i omogući izlaz drugom vozilu. Sve je moguće, sve može ako se ljudi dogovore. Složna braća kuću grade, složni susjedi parkirališna rješenja iznalaze. Poanta je u dogovoru i suglasnosti volja kako inače u životu tako i u ovom dvorišno parkirališnom rebusu.
Međutim, uvijek postoje osobe koje su stava kako je to najbolje putem suda riješiti. Utužiti, pa kad se ima sudska presuda onda je to crno na bijelo i nema susjedima mrdanja! Što bi se tu moglo tužiti uopće, što bi se moglo tražiti od suda u situaciji kada dvorište među suvlasnicima nije fizički podijeljeno! Primarno treba znati što znači da ste suvlasnik nečega što nije fizički podijeljeno!
Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.
Vama na živce ide činjenica što ne možete parkirati na točno određenu poziciju u dvorištu koju se samoinicijativno definirali kao svoju parkirnu poziciju, niti iz te pozicije izaći van kad poželite. To vam priječe druga vozila. Zapravo želite parkirati na točno određenu poziciju u dvorištu, bez problema se baš tamo parkirati i s te pozicije isparkirati. Nemate se vi tu što kome moliti, ni koga pitati. Ukoliko ne ide drugačije tražite od suda zabranu drugih da vas „zagrade“. Niste prvi kojima je to palo na um. Tažiti od suda da zabrani drugom susjedni da se parkira u dvorištu na točno određenoj poziciji kako biste vi tamo mogli parkirati ili proći do te pozicije.
Kakav je potencijalni ishod takvog zahtjeva koji se kani ostvariti pred sudom.
U situaciji u kojoj jedan od stanara jednog stana u zgradi (vlasnik posebnog djela nekretnine) ne može svojim vozilom proći nesmetano kroz dvorište te zgrade, pri čemu dvorište nije fizički podijeljeno (svi stanari u zgradi su suvlasnici tog dvorišta) i zbog toga podiže tužbu protiv vlasnika drugog stana u toj zgradi budući on parkira svoje vozilo tako da mu onemogućuje prilazak betoniranom dijelu nekretnine koja je pripadak njegovom stanu, a koji dio on koristi za parkiranje svog automobila, na način da mu sud izrekne zabranu parkiranja na baš tom dijelu dvorišta, sudovi nisu u nekim velikim dvojbama. Tu jedan vlasnik stana i automobila, traži zaštitu svog suvlasništva od uznemiravanja koje poduzima drugi suvlasnik tako što parkira svoje vozilo u dvorištu koje predstavlja zajednički dio nekretnine svih suvlasnika, ali parkira tako da „zagradi“ poziciju na kojoj se ovaj prvi baš nakanio parkirati!
Županijski sud u Zagrebu u predmetu Gž-1522/2022-2 od 30. studenog 2021. potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom se od suda tražilo da zabrani jednom od suvlasnika stana u zgradi da parkira svoje vozilo na točno određenom dijelu dvorišta koje nije fizički podijeljeno već predstavlja zajednički dio nekretnine svih suvlasnika (vlasnika stanova u toj zgradi). Sud je utvrdio da svi suvlasnici zgrade koriste dvorište za prilaz zgradi i parkiranje i da između svih suvlasnika osim samog tužitelja koji je suvlasnik u ¼ dijela, postoji dogovor da telefonski komuniciraju međusobno radi preparkiravanja vozila u slučaju kad netko od njih mora izići iz dvorišta. Sud je konstatirao kako tužitelj tužbenim zahtjevom želi ostvariti svoje suvlasničko pravo na način da onemogući tuženiku izvršavanje njegovog suvlasničkog prava, a takav zahtjev nema pravne osnove u materijalnom pravu. Svaki suvlasnik ima sve suvlasničke ovlasti (posjed, uporaba, korištenje raspolaganje) kao i pravo sudjelovanja u odlučivanju o svemu što se tiče stvari u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima.
Međutim, nema prostora za samovolju! Granice vaše slobode sežu do granica tuđih sloboda i prava. Kako inače tako i kod parkiranja.
