Svatko pod kapom nebeskom traži svoj komadić prostora na kojem može egzistirati, nesmetano ako je ikako moguće. Međutim, znate kako to već biva u životu, uvijek postoje oni koji vam remete planove i nakane u tom traženju. Otima vam od usta i od nogu, širi se i proširuje i vama svakim trenom ostaje sve manje i manje prostora. Tako bi od prilike zvučala žalopojka pješaka u prometu. Oni su najslabija i najranjivija kategorija sudionika, a unutar njihovih redova nalaze se i djeca i stari i nemoćni i oni kojima treba više pažnje kao i oni koji se teže i sporije kreću iz bilo kojeg razloga.
Onaj komadić prostora kojeg nazivaju nogostupom i koji je definiran zakonom kao posebno uređena prometna površina namijenjena za kretanje pješaka, koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način, nije on samo pješacima namijenjen. Znaju tu svoje mjesto pod suncem tražiti i biciklisti i romobilisti ali i vozila u mirovanju. Parkirana vozila. Znate, one situacije kad se vozilo „penje“ na nogostup! Što će? Kuda će? Kad drugdje mjesta nema!
Tu sada kreću problemi. Pješaci negoduju jer im je to malo slobodne zone oteto, a vozači parkiranog automobila po tri do četiri intenzivna napada mučnine dobiju kad ugledaju kaznu za parkiranje na nedozvoljenom mjestu tj. nogostupu. No to je još dobro, gore je kada automobil parkiran na nogostupu ne zateknu na mjestu na kojem su ga ostavili. Odnijelo ga! Odnio ga zli pauk!
Biti ili ne biti, parkirati ili ne parkirati na nogostupu? Vječno pitanje, na koje mnogi daju sporne i proturječne odgovore! Zakon nije nejasan, međutim očito postoje problemi u njegovoj primjeni.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama, jasno i lijepo propisuje, vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na nogostupu i pješačkoj zoni! Dakle, ne samo parkirati, već ni zaustaviti! Vozača koji postupi suprotno toj zabrani, čeka propisana kazna od 300,00 kn
Međutim, iznimno se na nogostupu i pješačkoj zoni može ipak zaustavljati i parkirati kaže zakon, pod određenim uvjetima! Zaustavljanje je dopušteno ako je za kretanje pješaka ostavljeno najmanje 1,6 m širine na površini za kretanje pješaka, s tim da ta površina ne može biti uz rub kolnika. Pod istim uvjetima može se i parkirati ako je to dopušteno prometnim znakom.
Što je s paukom i paukovim djelovanjem kod parkiranja na nogostupu? To je drugi par rukava i drugi zakonski članak! Centimetri su tu bitni! Točnije sto centimetara! Policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto, ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm)! Što to znači, ako pješak ne mora zbog vas silaziti na kolnik ili drugu površinu, ostavili ste im tih 100 cm, što onda? Zaključite sami! Jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za premještanje ili nisu?
Naravno da je uvijek oportunije da sudovi tumače zakon, osobito ako to vozaču ide u korist nego da on to sam čini svojom „zdravom logikom“. Stoga vam se prezentira stav Županijskog suda u Bjelovaru (Gž-10/2022-2 od 20. siječnja 2022.) koji je zauzet u predmetu u kojem se od vlasnika vozila potraživao stanoviti novčani iznos na ime naplate naknade za premještanje nepropisno parkiranog vozila na nogostupu! Sud je citirao zakon i zauzeo stajalište: „prema odredbi članka 82. stavak 1. točka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, je parkiranje dopušteno na nogostupu ako je za kretanje pješaka ostavljeno najmanje 1,6 m širine na površini za kretanje pješaka, s tim da ta površina ne može biti uz rub kolnika, a za takav prekršaj je predviđena novčana kazna, a ne i premještanje vozila po nalogu komunalnih redara, a da policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave prema članku 84. ZOSPC-a može naredbom odrediti premještanje vozila samo ako zbog zaustavljenog vozila pješak mora silaziti na kolnik ili drugu površinu odnosno da je prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 centimetara“. Onaj tko vas „diže“, onaj tko vam kani naplatiti naknadu za premještanje vozila mora dokazati da bi pješaci zbog zaustavljenog vozila morali silaziti na kolnik odnosno da je slobodni prolaz bio manji od 100 cm! U konkretnom slučaju sud je utvrdio na temelju ponuđenih i izvedenih dokaza da tužitelj nije dokazao da je premještanje predmetnog vozila bilo opravdano. Dakle, sud je stava kako će vlasnik vozila biti dužan platiti naknadu za premještanje vozila ako je njegovo vozilo premješteno temeljem naredbe policijskog službenika ili službenika jedinice lokalne samouprave, i to samo ako zbog zaustavljenog vozila pješaci moraju silaziti na kolnik ili drugu površinu, odnosno ako je prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 centimetara.
Tu se sada naravno otvaraju nove spoznaje o korisnoj opremi u vozilu! Ako se u obzir uzme zakonska odredba i izneseno stajalište suda , kao logična uputa vozačima ukazuje se savjet da se u sve što bi trebalo i valjalo imati u vozilu, zlu ne trebalo uključi i posjedovanje metra. Zidarskog, krojačkog ili nekog trećeg doista je nebitno! Međutim, mjerenje se ukazuje kao spasonosna radnja pri procjeni jeste li ili niste u prekršaju, ima li kakve kazne, ima li troška premještanja.
