Osiguravajuća društva se svakodnevno susreću s pokušajima prijevara, zbog čega društva za osiguranje imaju posebne odjele koji se bave prijevarnim štetama, a za otkrivanje prijevara koriste vrlo sofisticirana informatička rješenja koja obrađuju velike količine podataka koristeći napredne tehnologije poput umjetne inteligencije ili analize socijalnih mreža. Prijevare osiguranja nisu ništa novo, postoje od kad postoje i osiguravajuća društva, no razvojem tehnologije postale su sve brojnije. Jedinstvenih podataka o prijevarama u osiguranju nema, ali procjenjuje se da danas do čak pet posto ukupno isplaćenih šteta u Hrvatskoj otpada na prevare. To znači da u Hrvatskoj godišnja šteta od prevara u osiguranju iznosi od 250 do 300 milijuna kuna, a tu štetu plaćaju svi osiguranici kroz povećanu premiju osiguranja.
Prevare su daleko najčešće kod autoosiguranja. Lažirane prometne nesreće, sumnjive liječničke dijagnoze, prijavljene nepostojeće štete, visoki iznosi računa za popravke motornih vozila, dogovorena i organizirana krađa kasko osiguranih automobila su klasične prevare autoosiguranja, a prevaranti mogu biti obični ljudi kojima se pružila prilika za regresom većeg odštetnog zahtjeva nego što im pripada pa do pravih profesionalaca koji se prevarama u osiguranju bave u sklopu organizirane kriminalne organizacije. Shodno tome, iznosi nastale štete mogu biti bagatelni, ali i vrlo veliki.
– U svim segmentima osiguranja postoji više ili manje pokušaja prijevara, međutim najveći broj je u autoosiguranju kroz namještene prometne nezgode te falsificiranu medicinsku dokumentaciju. Sličnih šteta ima i u drugima segmentima osiguranja kao što su osiguranje imovine, police iz odgovornosti te životnom osiguranju, no jedan od razloga prevara u osiguranju, kada je o prometnim nesrećama riječ, je činjenica da nije nužno pozvati policiju na mjesto nesreće ako je riječ samo o imovinskoj šteti. Međutim, moramo znati da većina pokušaja prijevara uključuje i neimovinsku štetu gdje se radi o većim isplaćenim novčanim iznosima te se u tim slučajevima ne može izbjeći pozivanje djelatnika policije na očevid. Pokušaji prijevara, su kad je imovinska šteta u pitanju, vrlo česti po kasko policama međutim i tada je s obzirom na klauzule u Uvjetima potrebno zvati policiju s obzirom na odredbu potrebe alko-testiranja – kažu u Hrvatskom uredu za osiguranja (HUO).
Angažmanom osiguravajućih društava putem Hrvatskog ureda za osiguranje predložene su i izglasane sredinom 2011. izmjene Kaznenog zakona, kojima se predviđa kažnjavanje samih pripremnih radnji prevare u cilju proširenja kaznenopravne zaštite, a obuhvaća radnje kojima se davanja iz osiguranja pribave drugome, te ima isključivu sankciju zatvorske kazne.
Zlouporaba osiguranja definirana je člankom 238. Kaznenog zakona prema kojem je propisana kazna zatvora do tri godine za onoga tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi osigurninu uništi, ošteti ili sakrije stvar koja je osigurana protiv uništenja, oštećenja, gubitka ili krađe. Ista kazna je propisana i za onoga tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi pravo iz osiguranja, socijalnog osiguranja ili socijalne skrbi hini bolest, tjelesno ozlijedi sebe ili drugoga ili sebi ili drugome naruši zdravlje.
Za počinjenje tog kaznenog djela nije potreban nastanak štete u vidu nezakonitog pribavljanja prava iz osiguranja, a ako počinitelj kaznenog djela zlouporabe osiguranja pribavi i naplati osigurninu te time stekne protupravnu imovinsku korist, neće se više raditi o kaznenom djelu zlouporabe osiguranja već o kaznenom djelu prijevare za koju je propisana još stroža kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, odnosno od jedne do osam godina zatvora ako je pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta (prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda veća od 60.000 kn).
Ako je prevarom pribavljena mala imovinska korist (prema Vrhovnom sudu do 2000 kn), kazna je do jedne godine zatvora. Osim toga, postojećim zakonom omogućena je razmjena podataka tako da sustav za otkrivanje prijevara ima podatke o svim štetnim događajima i tako rješava pitanje raspršenosti podataka po pojedinim društvima za osiguranje.
Hrvatski ured za osiguranja upozorava da problem prevara u osiguranju nije problem samo pojedinog društva i države već često ima međunarodni karakter.
– Potrebna je transparentna i brza razmjena informacija između tijela država u regiji (policije, udruženja osiguratelja i dr). Jedino tako je moguće na neki način prevenirati ili otkriti pa procesuirati počinitelje prevarnih radnji na štetu osiguratelja. Osim toga u otkrivanju prevara u osiguranju nužna je povezanost i bolja suradnja industrije osiguranja s policijom, državnim odvjetništvom i drugim tijelima pravosuđa i države kako bi se u punoj mjeri podržali napori policije u detektiranju pokušaja prevara u osiguranju, ali i osigurala brza i nesmetana primjena odgovarajućih zakona odnosno kažnjavanje počinitelja tih djela i oduzimanje protupravno stečene imovine – kažu u HUO-u.
Prevare su daleko najčešće kod autoosiguranja. Lažirane prometne nesreće, sumnjive liječničke dijagnoze, prijavljene nepostojeće štete, visoki iznosi računa za popravke motornih vozila, dogovorena i organizirana krađa kasko osiguranih automobila su klasične prevare autoosiguranja, a prevaranti mogu biti obični ljudi kojima se pružila prilika za regresom većeg odštetnog zahtjeva nego što im pripada pa do pravih profesionalaca koji se prevarama u osiguranju bave u sklopu organizirane kriminalne organizacije. Shodno tome, iznosi nastale štete mogu biti bagatelni, ali i vrlo veliki.
– U svim segmentima osiguranja postoji više ili manje pokušaja prijevara, međutim najveći broj je u autoosiguranju kroz namještene prometne nezgode te falsificiranu medicinsku dokumentaciju. Sličnih šteta ima i u drugima segmentima osiguranja kao što su osiguranje imovine, police iz odgovornosti te životnom osiguranju, no jedan od razloga prevara u osiguranju, kada je o prometnim nesrećama riječ, je činjenica da nije nužno pozvati policiju na mjesto nesreće ako je riječ samo o imovinskoj šteti. Međutim, moramo znati da većina pokušaja prijevara uključuje i neimovinsku štetu gdje se radi o većim isplaćenim novčanim iznosima te se u tim slučajevima ne može izbjeći pozivanje djelatnika policije na očevid. Pokušaji prijevara, su kad je imovinska šteta u pitanju, vrlo česti po kasko policama međutim i tada je s obzirom na klauzule u Uvjetima potrebno zvati policiju s obzirom na odredbu potrebe alko-testiranja – kažu u Hrvatskom uredu za osiguranja (HUO).
Angažmanom osiguravajućih društava putem Hrvatskog ureda za osiguranje predložene su i izglasane sredinom 2011. izmjene Kaznenog zakona, kojima se predviđa kažnjavanje samih pripremnih radnji prevare u cilju proširenja kaznenopravne zaštite, a obuhvaća radnje kojima se davanja iz osiguranja pribave drugome, te ima isključivu sankciju zatvorske kazne.
Zlouporaba osiguranja definirana je člankom 238. Kaznenog zakona prema kojem je propisana kazna zatvora do tri godine za onoga tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi osigurninu uništi, ošteti ili sakrije stvar koja je osigurana protiv uništenja, oštećenja, gubitka ili krađe. Ista kazna je propisana i za onoga tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi pravo iz osiguranja, socijalnog osiguranja ili socijalne skrbi hini bolest, tjelesno ozlijedi sebe ili drugoga ili sebi ili drugome naruši zdravlje.
Za počinjenje tog kaznenog djela nije potreban nastanak štete u vidu nezakonitog pribavljanja prava iz osiguranja, a ako počinitelj kaznenog djela zlouporabe osiguranja pribavi i naplati osigurninu te time stekne protupravnu imovinsku korist, neće se više raditi o kaznenom djelu zlouporabe osiguranja već o kaznenom djelu prijevare za koju je propisana još stroža kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, odnosno od jedne do osam godina zatvora ako je pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta (prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda veća od 60.000 kn).
Ako je prevarom pribavljena mala imovinska korist (prema Vrhovnom sudu do 2000 kn), kazna je do jedne godine zatvora. Osim toga, postojećim zakonom omogućena je razmjena podataka tako da sustav za otkrivanje prijevara ima podatke o svim štetnim događajima i tako rješava pitanje raspršenosti podataka po pojedinim društvima za osiguranje.
Hrvatski ured za osiguranja upozorava da problem prevara u osiguranju nije problem samo pojedinog društva i države već često ima međunarodni karakter.
– Potrebna je transparentna i brza razmjena informacija između tijela država u regiji (policije, udruženja osiguratelja i dr). Jedino tako je moguće na neki način prevenirati ili otkriti pa procesuirati počinitelje prevarnih radnji na štetu osiguratelja. Osim toga u otkrivanju prevara u osiguranju nužna je povezanost i bolja suradnja industrije osiguranja s policijom, državnim odvjetništvom i drugim tijelima pravosuđa i države kako bi se u punoj mjeri podržali napori policije u detektiranju pokušaja prevara u osiguranju, ali i osigurala brza i nesmetana primjena odgovarajućih zakona odnosno kažnjavanje počinitelja tih djela i oduzimanje protupravno stečene imovine – kažu u HUO-u.
