Strašne stvari mogu se dogoditi policijskom službeniku ako vam oprosti kaznu, doista strašne! Kazna zatvora i gubitak posla! Kada to nekom visi iznad glave, ulog je velik, odveć velik, a jeftina prodaja vlastite kože odavno nije u modi! To su doista egzistencijalno grozne stvari, a sve to zbog zatvaranja očiju i nepoduzimanja propisanih radnji pri nadziranju prometa i sankcioniranja eventualnih prometnih prekršaja. Kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti! Užasno zvuči i kad se samo pročita na glas, a tek kada se tereti da ste to počinili, samo vas jeza može podilaziti! To je tek uvodna informacija da spoznate koja je posljedica ne postupanja policijskog službenika, odnosno nepodnošenje izvješća o počinjenom prekršaju!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Kž-Us 120/16 presudom je potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu kojom je policijskih službenik proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Dakle, uvjetna!
Što li je to zgriješio policijski službenik u odnosnom predmetu, a da bi protiv njega Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminalitet podigao optužnicu temeljem koje je postupano! Upravo ono o čemu je bilo riječi. Policijski službenik u kontroli prometa zaustavio je jedno vozilo, a njegov poznanik koji se nalazio u njemu zamolio ga je da „ih pusti“, on se „pravio da ih nije ni vidio te im samo dao znak da produže“, a da nije prethodno uopće kontrolirao njihove dokumente niti proveo alkotestiratnje. Tako bi se najkraće mogao sažeti razlog zbog kojeg je policijski službenik kažnjen navedenom uvjetnom kaznom zatvora. Sud je naime, utvrdio kako nema nikakve dileme da policijski službenik zbog poznanstva s putnikom u vozilu i njegove zamolbe da ih pusti nekažnjene nije poduzeo službenu radnju koju je trebao poduzeti te nije sačinio izvješće o počinjenom prekršaju. Dakle, postupio je upravo s namjerom da se protiv vozača ne pokrene prekršajni postupak i na taj način pribavi mu nepripadajuću korist, čime je zlouporabio svoj položaj i ovlast policijskog službenika. Time su se u takvom njegovom postupanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, piše u presudi. Lakonski rečeno, čovjek, policijski službenik nije učinio ono što „zakon očekuje od njega“, već je samo dao znak „da se produži dalje“! Takvo postupanje i taj „znak“ za nastavak vožnje iznimno je skupo plaćen budući je protiv njega vođen ne samo ovaj sudski postupak već i stegovni pred MUP-om u kojem mu je izrečena disciplinska mjera uvjetnog prestanka radnog odnosa.
Kada vam nad glavom visi kazna zatvora ali i prestanak radnog odnosa, gubitak posla, onda se poznanstvo i blagonaklonost prema nekim ljudima čini kao „suludi čin egzistencijalnog samoubojstva“ koje će pratiti višegodišnje gorko kajanje.
Valja ukazati i kako je sud pri donošenju odnosne presude jasno u obrazloženju naglasio da se „ne može govoriti o beznačajnosti djela ili neznatnoj društvenoj opasnosti“ takvog postupanja. Naime, „činjenica je da djelo čini policajac, da on mora u svom poslu biti isključen od emocija i prema svim građanima postupati jednako, jer građani moraju imati povjerenje prema policiji i zakon se prema svima mora jednako primjenjivati. U protivnom dovodi se u pitanje jedna od državnih službi koja spada u stupove društva“.
Možda u konačnici nije važno, ali ako vas je zagolicalo pitanje, kako li se samo saznalo za konkretni postupak policijskog službenika puštanje bez kontrole i sankcije, valja reći da su tu kumovale društvene mreže, a prije svega odraz prave ljudske prirode. Kažnjeni policijski službenik je naime, nakon nekog kraćeg vremena od ovog puštanja vozila bez poduzete kontrole preko Vibera dobio od načelnika postaje poruku koja je glasila: „upravo objavljeno na Facebooku“ te su citirani tekstovi i komentari. Vozačica/suvozačica puštenog vozila odmah se pohvalila i opisala postupak policijskog službenika na Facebooku. Sud je to zapravo i izrijekom konstatirao u obrazloženju presude, navodeći da je cijeli slučaj otkriven upravo zbog lakomislenog i neodgovornog pisanja komentara na Facebooku. Znate kako se zna reći mobiteli će nas glave doći!
Ljudski je blagonaklono gledati na ovo postupanje policijskog službenika i istodobno biti zapanjen kaznom koja mu je izrečena od strane suda kao i sankcijom u disciplinskom postupku vođenom protiv njega. Jedino, kao što je i sam sud naveo u presudi družba je družba a služba je služba! Ne treba nikoga kriviti što je krvav ispod kože! No, možda bi svaki puta kad nam na um padne moliti oprost zbog počinjenog prometnog prekršaja i tražiti od policijskog službenika da zažmiri na jedno ili oba oka trebalo u svijest prizvati ovaj slučaj. Tko je u konačnici kriv, je li to osoba koja je sve objavila na Facebooku, njegov kolega koji ga je možda cinkao? Ne, kriv je isključivo onaj koji je proglašen krivim kako u kaznenom tako i u disciplinskom postupku! Odveć skupu cijenu može platiti policijski službenik ako na vašu molbu, okrene glavu na drugu stranu i nemojte računati na diskreciju. Nemojte računati kako se ono što se ne zna, nije ni dogodilo. Živimo u vremenu velikog brata, sve se snima, sve se slika, sve se zna, sve se šakom i kapom dijeli po društvenim mrežama, a priča kao i uvijek putuje i od usta do usta i od oka do oka. Diskrecija više ne postoji! Zato nemojte! Nemojte, u načelu dobrohotne ljude dovoditi u neugodnu situaciju, zbog kojih se mogu doista loše provesti. Vi ćete možda zadržati koju tisuću kuna u džepu ili spasiti vozačku dozvolu koja bi vam možda bila oduzeta na neko vrijeme, a oni, što će oni ako ostanu bez posla, pod teretom kaznenog postupka i u njemu izrečene kazne?
