Početkom ožujka 2022. u Hrvatskoj je počela naplata punjenja na svim javnim punionicama. Od HEP-a saznajemo da na ELEN punionicama bilježe smanjenje broja punjenja nakon uvođenja naplate, uz pretpostavke da su korisnici u većoj mjeri počeli puniti svoja vozila na kućnim priključcima. Očekuju da će se korisnici uskoro vratiti starim navikama punjenja vozila na punionicama, što pokazuju iskustva s uvođenjem naplate u drugim europskim zemljama.
Sigurno ste se više puta zapitali u kojem postotku energija dolazi iz hidro i termoelektrana, nuklearne elektrane Krško, a koliko iz izvora kao što su sunce i vjetar te koliko su “čisti” električni automobili. Domaćom proizvodnjom električne energije pokriveno je 74,3 posto potreba za električnom energijom. Koliko se u Hrvatskoj godišnje proizvodi, a koliko uvozi teravata električne energije, kolika je ukupna potrošnje električne energije u Hrvatskoj godišnje te koliko otpada na promet? Instalirani kapaciteti za proizvodnju električne energije u Republici Hrvatskoj obuhvaćaju 17 pogona velikih hidroelektrana, sedam pogona termoelektrana, polovinu instaliranih kapaciteta u nuklearnoj elektrani Krško na teritoriju Slovenije te više proizvodnih jedinica koje koriste druge obnovljive izvore energije (uglavnom vjetar i sunce), saznajemo od Brune Židova iz Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP). Proizvodnja pojedinih jedinica na godišnjoj razini značajno varira te ovisi o nizu tehničkih, tržišnih i meteoroloških faktora. Indikativno se može reći da otprilike četvrtina električne energije uvijek proizlazi iz hidroelektrana, četvrtina iz termoelektrana i toplana, dok ostatak dolazi iz NE Krško, vjetroelektrana, fotonaponskih ćelija, geotermalnih elektrana i iz uvoza.
Ukupna potrošnja električne energije u Hrvatskoj u 2020. godini iznosila je oko 18 TWh. Od toga, gubici prijenosa i distribucije iznosili su oko 1,7 TWh, potrošnja energetike oko 1,1 Twh, dok je neposredna potrošnja iznosila oko 15,2 TWh. U ukupnoj neposrednoj potrošnji u industriji se potrošilo oko 3,5 TWh električne energije, u općoj potrošnji 11,4 TWh i u prometu 313,1 GWh. U željezničkom prometu je potrošeno 171,9 GWh, cestovnom prometu 2,8 GWh, pomorskom i riječnom prometu 22,2 GWh, javnom gradskom prijevozu 51,8 GWh i ostalom prometu 64,4 GWh.
U Hrvatskoj je u istoj godini proizvedeno ukupno 13,4 TWh električne energije. Iz obnovljivih izvora energije, uključujući i velike hidroelektrane, proizvedeno je oko 65 posto – velike hidroelektrane sudjelovale su s 42,7 posto, a 22,3 posto električne energije proizvedeno je iz ostalih obnovljivih izvora (energija vjetra, male hidroelektrane, biomasa, geotermalna energije, bioplin i fotonaponski sustavi). Proizvodnja iz vjetroelektrana raste zbog porasta instaliranog kapaciteta, a u 2021. je iznosila 591 Gwh, dok je prethodne godine to bilo 434 GWh.
U odnosu na prethodnu godinu, u 2020. je povećana proizvodnja energije iz obnovljivih izvora (energija vjetra, energija Sunca, bioplin, tekuća biogoriva i geotermalna energija) za 16 posto, toplinske energije iz toplinskih crpki za 1,4 posto i energije iskorištenih vodnih snaga za 0,2 posto, saznali smo od Tomislava Capudera sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Proizvodnja energije iz hidroelektrana ovisi o hidrologiji (atmosferskim prilikama tijekom godine).
Prosjek u zadnje tri godine (2018. – 2021.), koliko je dostupno na ENTSOE Transparency platformi, je 2,473 TWh godišnje. Najviše od te tri godine bilo je proizvedeno 2020. (3,628 TWh), a najmanje 2019. (1,357 TWh). Termoelektrane u prosjeku proizvedu oko 1,1 TWh.
Hrvatska je uvezla oko 7,1 TWh, u što ulazi i proizvodnja nuklearne elektrane Krško, koja je za potrebe Hrvatske proizvela oko 3 TWh (to je polovica proizvodnje u Krškom). Ukupan izvoz električne energije iznosio je oko 2,5 TWh. Jesu li električni automobili na hrvatskim cestama doista čišća opcija? Bruno Židov iz EIHP-a smatra kako električna mobilnost definitivno predstavlja jedan od ključnih elemenata energetske tranzicije kojoj teži Republika Hrvatska. Preobrazba postojećeg prometnog sektora neće biti moguća bez inkluzije novih digitalnih tehnologija, poslovnih modela i obrazaca kretanja. Prednosti e-mobilnosti u tom su kontekstu višestruke. Osim što električna vozila predstavljaju tehnološko rješenje koje je znatno energetski učinkovitije u usporedbi s konvencionalnim sustavima, ujedno predstavljaju i rješenje koje značajno smanjuje emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari. To naročito dolazi do izražaja u elektroenergetskim sustavima s visokim proizvodnim udjelom koji se temelji na obnovljivim izvorima energije, kao što je hrvatski. U 2021. je u Hrvatskoj oko 72% električne energije proizvedeno iz obnovljivih izvora. To je čak i bolje od prosjeka Europske unije u kojoj je 63 posto energije iz obnovljivih izvora (u tu se statistiku računaju i nuklearne elektrane). Mobilnost temeljena na alternativnim izvorima energije omogućuje učinkovitiji prometni sustav, otvara mogućnost za inovacije i stvaranje novih radnih mjesta te omogućuje smanjenje ovisnosti o naftnim derivatima.
Tomislav Capuder kaže da se, uz smanjenje onečišćenja zraka u naseljima, s električnim automobilima također smanjuje i zvučno onečišćenje u gradovima te dodaje kako tri dodatne elektroenergetske stavke određuju kakav će ukupni okolišni utjecaj imati električni automobili: energetski miks, razvijenost infrastrukture i upravljivost punjenja vozila.
Ako određena zemlja većinu svojih potreba za električnom energijom dobiva iz ugljenih ili plinskih elektrana, tad se dobar dio emisija premješta iz naselja u mjesta proizvodnje električne energije. Ako se usporede prosječan benzinski automobil s prosječnim električnim vozilom (EV) koje se pasivno puni u sustavu u kojem je sva proizvodnja električne energije samo iz ugljenih elektrana (iako to ne postoji), tad su električna vozila nešto lošija (25 kg CO2 za 100 km naspram 19 kg CO2). Ako je to sustav pogonjen samo s plinskim elektranama, tad su EV već značajno bolja (11 kg CO2 na 100 km naspram 19 kg). Ako pogledamo EU miks, električna vozila su više od tri puta čišća tehnologija u kontekstu ispuštenih CO2 emisija. Hrvatska je čak i bolja od EU prosjeka što se tiče CO2 emisija kao posljedice proizvodnje električne energije. Treba napomenuti da se ovdje promatra samo potrošnja energenata, a ne cijeli vijek automobila, od proizvodnje do reciklaže, gdje je omjer za električna vozila ipak malo nepovoljniji.
Tu je iznimno bitno i kakve su tzv. lokalne emisije jer se najčešće spominju CO2 emisije, što je globalna karakteristika i utječe na klimatske prilike cijeloga planeta. Lokalne emisije imaju izravan efekt na stanovnike u blizini mjesta ispuštanja – to su npr. CO, NOx, PE i ostale sitne čestice kratkog dometa (100 – 200 km). Tih čestica u EV-u nema i samim time su ona potpuno čista opcija naspram konvencionalnih vozila. Bitna je i upravljivost punjenja vozila, jer ako se električna vozila ne pune upravljivo, mogu se stvoriti dodatna vršna opterećenja i dodatne potrebe za uravnoteženjem sustava. Međutim, upravljivim punjenjem električna vozila mogu postati aktivni potrošači koji pomažu sustavu i omogućuju veću integraciju obnovljivih izvora energije. Električna vozila u Hrvatskoj jesu čišća opcija, ali za smanjenje njihova negativnog utjecaja potrebna su dugoročna planiranja i multidisciplinaran pristup.
