Noć. Kiša. U autu ste. Ne vidi se prst pred nosom. Rasvjeta je slaba. Jedino što vas u tom trenutku spašava je horizontalna prometna signalizacija na cesti koje se držite kako znate i umijete kako ne biste prešli u suprotni trak ili, ne daj Bože, sletjeli s ceste. Doživjeli ste to? Onda znate na kakve situacije mislimo. No što kad uz sve gore navedeno tu istu signalizaciju – ne vidite? Ne možemo reći da je nema, ali je izblijedila, jedva se vidi, što prometni trak, što pješački prijelaz, gotovo se ništa ne vidi, a to onda predstavlja jednu veliku opasnost na cesti koja se vrlo lako može pretvoriti u tragediju.
U principu, doista se može primijetiti kako se ta horizontalna prometna signalizacija na cestama u noćnim uvjetima (a pogotovo kad pada kiša) dosta loše vidi, a posebice izvan urbanih dijelova gradova. Kako vrijeme prolazi, one blijede, sve se teže vide i čekaju obnovu.
Iz svega navedenog, postavlja se nekoliko pitanja. Imamo li problem s ispranim linijama, ali i pješačkim prijelazima na cestama? Koliko često ih treba obnavljati, a koliko se često one uopće obnavljaju, ima li neko pravilo? Tko bi to trebao nadzirati ili nema nikakvog pravila, nego je riječ o tek nečijoj procjeni da se treba obnoviti? Kako je u drugim zemljama, što bi trebalo učiniti te je li možda rješenje u novim tehnologijama?
Upravo kako bismo dobili odgovore na ova pitanja, porazgovarali smo s dr. sc. Dariom Babićem, voditeljem Ispitnog laboratorija Zavoda za prometnu signalizaciju pri Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, stručnjakom iz područja prometne signalizacije.
– Pitate imamo li problem? Ovisi u kojim uvjetima i cestama. Npr. oznake na kolniku u gradovima su često istrošenije (zbog veće količine prometa), ali to uglavnom za sigurnost ne predstavlja preveliki problem zbog manjih brzina, prisutnosti rasvjete itd. Na cestama izvan naselja kvaliteta oznaka na kolniku je puno važnija, naročito u noćnim i uvjetima smanjene vidljivosti. Vrlo je teško povezati kvalitetu oznaka s učestalošću prometnih nesreća, ali novije studije pokazuju da bolja kvaliteta oznaka može smanjiti broj određenih nesreća, posebice poput slijetanja s ceste – navodi dr. sc. Dario Babić.
Naš sugovornik dodaje kako učestalost obnavljanja ovisi o nizu čimbenika kao što su: materijal od kojeg su oznake izvedene, prometnim i vremenskim uvjetima tijekom životnog vijeka oznake, poziciji oznake, kvaliteti izvođenja itd.
– Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisane su minimalne razine kvalitete koje oznake trebaju zadovoljavati. Ako uzmemo primjer oznaka izvedenih bojom, što je najčešći materijal u Hrvatskoj, onda za ceste izvan naselja postoji načelno pravilo da se središnje linije obnavljaju svake godine, a rubne svake dvije. Naravno, to ne mora biti uvijek slučaj te se plan obnove uvelike zasniva na ispitivanjima kvalitete. Gradovi su opet druga priča – odgovara Babić.
Što se, pak, tiče, samo nadzora, Babić navodi kako se obnavljanje oznaka na kolniku npr. državnih cesta temelji na ispitivanjima kvalitete.
– U pravilu se zna trajanje pojedinih materijala pa se obnova u slučajevima kad nije provedeno ispitivanje radi na temelju procjene i povijesnog znanja o trajanju pojedinog materijala za oznake na kolniku. Kao što sam ranije rekao, Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisane su minimalne razine kvalitete koje oznake trebaju zadovoljavati te bi se ako ne zadovoljavaju navedene vrijednosti oznake trebale obnoviti – napominje Babić i dodaje kako postoji norma EN HRN 1436 koja definira različite razrede kvalitete oznaka na kolniku.
– Većina zemalja u svojim pravilnicima ili normama ima definirane minimalne razine kvalitete, uglavnom jedan od razreda EN 1436. Tako da je sustav manje više isti kao i kod nas – tvrdi HAK-ov sugovornik.
Što bi se, onda, trebalo napraviti da signalizacija bude bolja, vidljivija i kvalitetnija?
– Opet ponavljam da odgovor nije jednoznačan za sve. Oznake na kolniku, gledajući s aspekta sigurnosti, najvažnije su na cestama izvan naselja, gdje uglavnom nema cestovne rasvjete i gdje su veće brzine, i to u noćnim i uvjetima smanjene vidljivosti. Naravno da su bitne i po danu, ali u ovim uvjetima su puno važnije jer ocrtavaju konture ceste i omogućuju vizualno vođenje vozačima. Bolja kvaliteta i vidljivost oznaka može se ostvariti primjenom kvalitetnijih materijala za izvođenje oznaka na kolniku, kao što su npr. plastični materijali, kao i kvalitetnijih staklenih perli. To su retroreflektirajući materijali koji se ubacuju u oznake i koji osiguravaju vidljivost oznaka u noćnim uvjetima – navodi dr. sc. Dario Babić.
Naravno, nastavlja naš sugovornik, nema uvijek ni logike stavljati skupe materijale na ceste gdje je realno promet vrlo slab i gdje nema jakih zima, a ralice značajno oštećuju oznake.
– Tako da tu uvijek treba balansirati i uzimati u obzir niz čimbenika. U gradovima također nema smisla stavljati kvalitetnije staklene perle kad u gradovima imamo cestovnu rasvjetu te sama kvaliteta retroreflektirajućeg materijala ne dolazi do izražaja, a s druge strane zbog velike količine prometa oznake se brže troše – navodi Babić.
Što se, pak, tiče dugotrajnosti oznaka, Babić navodi kako se u gradovima koriste kvalitetniji materijali koji su kompaktniji i imaju dulji vijek trajanja pa tako, ako se pogleda većina pješačkih prijelaza, primjerice, u Zagrebu, može se vidjeti da je materijal malo deblji.
– To su plastični materijali, debljine od 1 do 3 mm,koji u pravilu imaju trajnost između 2-4 godine. Naravno, trajnost opet ovisi o raznim čimbenicima. Ukratko, možemo reći da se kvaliteta oznaka očituje u trajnosti oznaka i njihovoj vidljivosti. Te dvije stavke su povezane pa bi se oznake trebale obnavljati kad njihova vidljivost padne ispod minimalnih propisanih razina. U gradovima, ponavljam, to je jako teško ostvarivo – navodi naš sugovornik.
No što je s novim tehnologijama? Leži li u njima odgovor u boljoj vidljivosti, a samim time i većoj prometnoj sigurnosti? Naime, neke europske zemlje već eksperimentiraju s LED prikazima na cestama. Je li možda to put?
– Nove tehnologije znaju biti zanimljive, ali isto tako je njihova učinkovitost upitna. LED tehnologija se uglavnom koristi kod prometnih znakova (promjenjivi prometni znakovi) ili za markere (bljeskalice na kolniku). Sve to može biti u određenim situacijama korisno, ali prevelika primjena lako može dovesti do kontra efekta. Uzmite situaciju da naiđete tako jednom na takvu neku mjeru i sigurno će vam ona privući pozornost, ali ako svako malo na nju nailazite, jednostavno ćete se naviknuti i nećete je više doživljavati. Tako da treba biti oprezan s time – odgovara Babić.
Dobri su primjeri koji se i kod nas već koriste fluorescentni znakovi, odnosno podloge znaka.
– Naime, fluorescentna boja nije prirodna pa se značajno ističe u odnosu na okolinu i privlači vozačevu pozornost. Imate primjere takvih znakova kad su radovi na autocestama. Imate primjere i 3D oznaka koje na prvu izgledaju efektno, ali je njihova učinkovitost također vrlo upitna. Značajan napredak je ostvaren u samim materijalima pa danas imamo veći spektar kvalitetnijih materijala koji mogu osigurati bolju vidljivost uz dulji vijek trajanja U svakom slučaju, napredak u signalizaciji je značajan u zadnjih 20-ak godina, ali isto tako napredak u boljoj vidljivosti signalizacije dolazi i od strane autoindustrije. Današnji auti imaju puno kvalitetnije i bolje usmjerene farove, a tu je i machine-vision uz pomoć kojeg auto sam prepoznaje oznake i znakove – zaključuje dr. sc. Dario Babić s Fakulteta prometnih znanosti za HAK reviju.
