Mnogi se polaganja vozačkog ispita u dijelu koji se odnosi na praktični dio, onaj u kojem se doista sjedi u vozilu pod budnim okom ispitivača, sjećaju daleko jasnije nego polaganja mature ili obrane diplomskog rada. Taj praktični dio polaganja vozačkog ispita, većina pamti desetljećima nakon što se odigrao. Sad, je li to bilo uspješno iz prvog, drugog ili nekog sljedećeg pokušaja, posve je druga priča. Ono na što svi koji se u vožnju razumiju upozoravaju kandidata kojeg to vatreno krštenje tek očekuje, jest da pomno i očito gleda u retrovizore te okretom glave provjerava mrtve kuteve i situaciju u prometu. Retrovizori, okret glave! Ne puko gledanje, već gledanje sa svrhom uočavanja! Retrovizori. Okret glave to je lekcija koja vrijedi ne samo za polaganje vozačkog ispita već je ekstremno bitna tijekom čitavog vozačkog staža! Zašto rutina, i neosnovana sigurnost u vožnji dovodi do toga da se na te tako bitne radnje zaboravi ili ih se olako shvaća, teško je reći! Nije ključna stvar okretati glavu, baciti oko“, nije bitno pretvarati se da se nešto provjerava, nije bitno gledati, bitno je uočiti. A ključno je, sukladno uočenom adekvatno reagirati.
Svakim danom vozila su sve opremljenija sofististiciranijom opremom. Kamere, senzori, čudesa, sve to trebalo bi promet učiniti sigurnijim. Olakšati vozaču sretnu i sigurnu vožnju. Kamere, sustavi s kamerama i mehanizmi za obradu vizualnih podataka, osiguranje vidljivosti 360 stupnjeva. Odlično, sve štima! Hoćete li se vi vrtjeti u vozilu, pa čitavim okretom tijela provjeravati možete li sigurno skrenuti ili tek baciti pogled na krajnje sofisticiran sustav, sve je važno i vama na izbor. Bitna je provjera i spoznaja da se to što ste nakanili može sigurno izvesti u prometu bez da oštetite sebe ili drugoga. Dođe li do prometne nesreće, drugi će utvrđivati ne samo što ste radili, nego što ste propustili raditi. E o tome ovisi i vaša odgovornost i krivnja.
Kako ne bi sve ostalo na pukom teoretskom razmatranju i pametovanju treba ukazati na zorni svakodnevni primjer ali i stav sudova o tim pitanjima! Neki uključe pokazivač smjera, ali ne bacaju pogled u retrovizor, niti okreću glavu radi utvrđivanja pravog stanja stvari na prometnici. Drugi ne „pale žmigavac“, ali provjere. O onoj kategoriji koja nit’ pali žmigavac, nit’ provjeraju, ne treba ni trošiti riječi. Oni samo krenu, pa što bude, bude, a zna biti jako loše!
Nije problem u plaćanju novčane kazne, problem i to veliki je, ukoliko zbog neprovjeravanja stanja „lijevo/desno, ispred, iza“ dođe do prometne nesreće. Osobito one u kojoj ima povrijeđenih ili smrtno stradalih. Jedna od noćnih mora svakog vozača pri poduzimanju radnje pretjecanja svakako je ona u kojoj vozilo kojeg pretječe počne skretati u lijevo tj. u traku kojom ga se pretječe. Užas! To su situacije u kojima redovito ima ozlijeđenih ili čak smrtno stradalih. Brzina pri pretjecanju, bočni udar! Stvar je jasna!
Županijski sud u Zagrebu u predmetu Kž-1108/2022 od 6. prosinca, u kojem je okrivljenik proglašen krivim (izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i zamijenjena radom za opće dobro od 480 sati) jasno je istakao kako: „valja ukazati da je (inače) uključivanje pokazivača smjera samo najava neke buduće radnje koju želi poduzeti vozač takvog vozila i uključeni pokazivači smjera ne oslobađaju vozača da neposredno prije poduzimanja namjeravane radnje provjeri da li tu radnju može poduzeti bez opasnosti po ostale sudionike u prometu“.
U konkretnom predmetu oštećenik se nalazio u fazi pretjecanja teretnog vozila s kojim je upravljao optuženik u trenutku kada je započeo skretati u lijevu stranu kolnika i na zemljani put, zbog čega opravdano sud nije prihvatio obranu optuženika, kada je tvrdio da je dao lijevi pokazivač smjera na vozilu. S tim u vezi bio je u obvezi pogledom na retrovizor i okretanjem glave, prethodno se uvjeriti da tu radnju može uraditi na siguran način, sve u smislu odgovarajuće odredbe Zakona o sigurnosti na cestama, a nije. Trebao je prethodno provjeriti je li može poduzeti radnju skretanja u lijevo bez opasnosti za druge sudionike u prometu, što znači i bez opasnosti za oštećenika, koji je upravljao s automobilom, vršeći radnju pretjecanja teretnog vozila optuženika.
Pretjecanje i skretanje, dvije radnje u kojima se najednostavnije gubi glava i zdravlje. Sve što se može učiniti, svaki pokret, svaka radnja, svaka tehnologija, svako pomagalo koje će pridonijeti da do toga ne dođe treba rabiti, obilno i dosljedno. Neka vam ne bude teško, baciti pogled, okrenuti glavu. Nije neki trud, a korist je ogromna i za vas i za druge.
Zakon to krajnje jasno propisuje. Priče s prometnica, iz sudnica, izrečene kazne, osobe osakaćene za čitav život, preminuli, njihove obitelji sve je to daleko bolji podsjetnik na značaj i posljedice izostanka propisane provjere. Ta sitna, usputna radnja spašava. Doslovno!
No da ne biste ostali uskraćeni za meritornu zakonsku normu, evo i nje. Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja tih radnji, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.
I još sitnica koja se tiče pokazivača smjera! Prije obavljanja tih radnji vozilom, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom.
