Europska unija zabranila je uvoz ruske nafte od početka veljače. Dakle, u teoriji Rusi ne izvoze u Njemačku, Italiju… Ili možda ipak izvoze?! Sjeverna Afrika postala je ključno točka izvoza ruske nafte i derivata. Afričke zemlje na Mediteranu, kao i Turska, počele su kupovati više ruske nafte i goriva i prije zabrane EU. Sada se pojavljuju znakovi da bi neki od tih proizvoda mogli biti peuusmjereni za ponovni izvoz u Europu, kažu analitičari, ali napominju da čak i da je to slučaj, teško je utvrditi pravo porijeklo tereta pomiješanog s drugim proizvodima.
Protok ruskih goriva u treće zemlje također je reguliran ograničenjima cijena, sličnim ograničenjima ruske sirove nafte, ako se trgovina odvija preko zapadnih osiguravatelja. Gornja granica za ruski dizel je 100 dolara po barelu. Europa je na putu da ovog mjeseca uveze najveće količine dizela s Bliskog istoka i iz Azije u sedam godina.
U isto vrijeme, ruske isporuke naftnih derivata u Sjevernu Afriku rastu. Maroko je, na primjer, zabilježio uvoz od 2 milijuna barela ruskog dizela u siječnju, u usporedbi sa samo 600.000 barela za cijelu 2021. godinu, prema podacima analitičara iz Kplera koje navodi The Wall Street Journal. Tunis je također zabilježio porast uvoza ruskih naftnih derivata – na 2,8 milijuna barela u siječnju i još procijenjenih 3,1 milijun barela u veljači, nakon zanemarivih količina uvezenih prije ruske invazije na Ukrajinu.
Prema analitičarima, te zemlje neće potrošiti sve ruske naftne derivate, a nema ni vijesti o povećanim rafinerijskim kapacitetima, odnosno povećanoj preradi (ruske) nafte u tim državama. Jedno prihvatljivo objašnjenje za skok u uvozu ruskih goriva je ponovni izvoz u druge zemlje, uključujući Europu, nakon miješanja s proizvodima neruskog podrijetla.
