U Gradu Zagrebu se o projektu upravljanja prometom putem elektroničkih sustava i videonadzora govori još od 2013. godine kada je tadašnji gradonačelnik Bandić u tzv. pametnoj sobi u Gradskoj upravi predstavio Projekt razvoja sustava automatskog upravljanja prometom. Ta ideja je u više etapa razrađivana i dorađivana pa je onda 2022. uspostavljen Centar za nadzor i upravljanje prometom. Najnovija najava sadašnjeg gradonačelnika Tomaševića za ovu godinu predviđa uvođenje automatskog upravljanja prometom na sto senaforiziranih raskrižja u Zagrebu. Sve su to povijesni projekti za Zagreb kojima bi se on trebao rasteretiti gužve i onečišćenja zraka zahvaljući pomoći umjetne inteligencije i videonadzoru.
No televizija u službi prometa i centralizirano upravljanje semaforiziranim raskršćima u Zagrebu projekt je započet davne 1960. godine. Listajući časopis Radiotelevizija iz rujna 1960. naišli smo na interesantan zapis o prvom pokusu reguliranja prometa pomoću televizijskih kamera u bivšoj Jugoslaviji, odnosno upravo u Zagrebu. TV kamere bile su tada smještene na krovu Muzeja za umjetnost i obrt i snimale su promet na križanju Frankopanske ulice i Prilaza JNA (danas Baruna Filipovića) te Klaićeve i Trga maršala Tita (danas Trg Republike Hrvatske). Prometna situacija se mogla pratiti na ekranima kontrolnih televizora smještenih u zgradi Muzeja. Kućice za dežurne policajce bile su u to vrijeme prazne jer se semaforima upravljalo sa centralnog mjesta.
Demonstraciji novog načina upravljanja u prometu tada su bili nazočni odgovorni za pitanja prometa u Zagrebu i brojni drugi stručnjaci vezani za prometno područje koji su redom pohvalili ovo rješenje. Nove uređaje izradili su tada u Industriji za elektrozveze iz Ljubljane (od 1961. djeluje zajedno s tvrtkama Tela, Iskra i Avtomatika kao ISKRA – Kranj). Plan je bio da se uskoro TV kamerama opremi i raskršća na Frankopanskoj ulici te Savskoj cesti. Postavljanjem kamera s teleobjektivima omogućilo bi se da se u centrali za reguliranje prometa može pročitati i svaki registarski broj automobila ili motocikla. U slučaju kvara na TV kameri za snimanje ili u kontrolnom televizijskom prijemniku, semafori bi se automatski uključili pa bi se time izbjegla opasnost za zastoj prometa. U Zagrebu je prvi semafor postavljen 1959. na križanju današnje Hebrangove ulice i Trga Nikole Šubića Zrinskog. Za građene je to bila velika novost koju su s nepovjerenjem gledali ne znajući kako se ponašati s obzirom na signale koje je pokazivao. Policajci su jedno kraće vrijeme stoga dijelili letke s uputama kako bi se pješaci odgovarajuće educirali. Zagrebački Zeleni val kao prva semaforizirana prometnica s reguliranim intervalima u Hrvatskoj puštena je u promet 1965. Ipak, Zagreb nije bio prvi hrvatski grad sa semaforima. Prvi semafor je dobila Požega 1929. te potom Rijeka 1941., ali se radilo više o eksperimentima nego o funkcionalnom rješavanju prometnih problema na prometnicama u današnjem kontekstu.
Industrija za elektrozveze iz Ljubljane tada je ujedno demonstrirala i sustav videonadzora u trgovinama. Tako su u robnoj kući NAMA u Ilici ugrađene prve kamere čiji su objektivi bili upereni u pojedine dijelove robne kuće i na police. Bez obzira na relativno slabu svjetlost pokazalo se da su slike na kontrolnim ekranima bile sasvim u redu za svrhu video nadzora prostora.
