Oko 20 posto ovog automobila bio je čisti Porsche! Najvažnije nam je bilo da je karakter Porschea odmah bio prepoznatljiv i da je isto tako bila jasna obiteljska pripadnost! Prisjećao se svog projektnog zadatka Michael Hölscher, tada voditelj vanjskih projekata u Porscheu i glavni koordinator nastanka Audija Avant RS2. Hölscher je bio svojedobno voditelj i projekta Mercedes Benz 500 E linije W124, kojeg je javnost upoznala 1990. i u kojem je također korišten inženjering Porschea.
Usput spomenimo da osim ta dva kultna projekta na račun ovog svestranog inženjera ide i autorstvo Porsche Carrere GT. Hölscher je suradnju s Audijem i Mercedesom pravdao nedostatkom novca u kasi Porschea, a koji je početkom devedesetih generirao milijunske gubitke i čija je opstojnost po prvi puta bila ozbiljno ugrožena. Ferdinandu Piëchu, tada šefu VW-a i dioničaru Porschea, ovaj inženjering s popunjavanjem kapaciteta proizvodnih linija učinio se dobrom idejom dodatne zarade. Ovo je dovelo i do jedne pomalo komične i povijesno jedinstvene situacije u kojoj su sa susjednih proizvodnih linija u istim pogonima silazili proizvodi Mercedesa, Audija i Porschea!
Priča o nastanku Audija Avant RS2 zapravo kreće u rujnu 1990. kada je Audi predstavio S2 Coupe, automobil baziran na platformi B3 i koji je raspolagao prvotno sa 220 te kasnije i sa 230 KS. Ubrzo je na istom predlošku nastao i Avant S2. Idejni vođa i ovdje je bio sveprisutni Ferdinand Piëch. Njegov petcilindarski motor sada je bio oplemenjen s četveroventilskom tehnikom, a ovaj motor izvorno još iz originalnog Quattra ostaje osnova za sve sportske Audi modele do 1997. kada odlazi u povijest sa modelom S6 (C4).
Audiju je podrška u nastanku S2 bila tada tvrtka Konrad Schmidt Motorsport GmbH iz njemačkog Cadolzburga. Ova tvrtka se od 1977. bavila pripremom Audija i Porschea za svjetska reli natjecanja, a svojedobno su čak vodili i službenu Audijevu reli ekipu. Schmidt Motorsport nabrijao je samoinicijativno petcilindarski agregat do čak 303 KS, a Piëchovu reakciju nisu morali dugo čekati. Piëch je ubrzo od ekipe naručio jači S2, a čiji je prototip u kupe karoseriji ubrzo poslan u Ingolstadt na razmatranje. Posao je ipak naposlijetku pripao Porscheu. U drugoj polovini 1992. aktiviran je projekt P1 (kao Porsche 1), iz kojeg će u budućnosti nastati Avant RS2, kombinacija sportskog automobila vrhunskih performansi i obiteljskog transportera. Prve skice sportskog karavana nacrtao je mladi dizajner Roland Heiler, oslanjajući se na stilska rješenja viđena na Audiju S4 koji je u Avant verziji bio konkurencija BMW-u M5 Touring. No vođe u Ingolstadtu imale su ipak malo manje ambicioznu viziju RS2 sagledavajući je ipak u srednjoj klasi i to na bazi Audija 80 Avant (B4). Gotovo serijski Audi Avant RS2 javnost je prvi puta u živo vidjela na salonu automobila u Frankfurtu u rujnu 1993. godine.
Press služba Audija apostrofirala je taj uradak kao automobil napravljen za ljude koji imaju osjećaj za kvalitetu i profinjenost, te istančan ukus koji nije prvenstveno karakteriziran željom za privlačenjem pažnje. Onih 20 posto Porschea ovdje se očitovalo u činjenici da je RS2 koristio Porscheove retrovizore, svijetla za maglu, pokazivače smjera, mjenjač, 17“ alu naplatke, putno računalo, kočnice sa ABS-om… Čak su i neke boje karoserije bile iz Porscheove ton karte. Porsche se pobrinuo i za odgovarajući ovjes, a posebna poslastica bio je petcilindrični motor. U odnosu na motor ugrađen u S2 kod RS-a bilježimo čak 37 posto više snage uz i 17 posto veći okretni moment. Da bi sada iz obujma 2226 ccm dobili 315 KS pri 6500 o/min uz okretni moment od 410 Nm u Porscheu su napravili niz modifikacija. Primjerice ugrađen je veći KKK turbopunjač, poboljšani hladnjak stlačenog zraka, optimizirani su usisni kanali, voluminozniji je ispušni sustav tu su veće mlaznice za gorivo, modificirana su bregasta vratila, poboljšan je i motorni management…
Tu je bio i šeststupanjski ručni mjenjač uz i već poznati Quattro pogon na sve kotače te Torsen središnji diferencijal. Blokirani stražnji diferencijal automatski bi se odblokirao pri brzini većoj od 25 km/h. Zahvaljujući karakteristikama motora mogućnosti karavana čija je masa iznosila 1650 kg bile su impresivne. Avant RS2 je u sprintu do 48 km/h trebalo svega 1,5 sekundi u čemu je bio bolji čak od McLarena F1, a put do stotke trajao bi 5,4 sekunde u čemu se mogao nositi i sa Ferrarijem 456! Sa Porscheom 911 Carrera bio je al pari, a BMW M3 kaskao je za Avantom RS2 uz što se i po pitanju potrošnje goriva Audi pokazao kao superiorniji! Najveći brzinski doseg tvornički je deklariran na 262 km/h, a Michael Hölscher bio je uvjerenja da bi mogao dosegnuti i do 300 km/h da nije bilo elektronske blokade!
Ne treba zaboraviti da je Avant RS2 bio karavan za pet osoba i da je imao nosivost 500 kg te da je volumen prtljažnika s osnovnih 370 rastao na 1200 litara! Za interijer se pobrinuo Martin Smith koji je u Audiju bio od 1977 do 1997.godine, a od 1991. bio je upravo glavni dizajner interijera u Ingolstadtu. Interijer je u potpunosti zadovoljavao visoka očekivanja koja je postavljao vanjski izgled automobila, a podjednako bi zadovoljavao interese hobista, profesionalaca i onih koji su vozili ovaj automobil iz čistog zadovoljstva. Porsche se pobrinuo za opremu interijera sportskog karaktera kod svojih dobavljača pa se tu nalaze Recaro sjedišta s električnim podešavanjem, atraktivan upravljač i instrumenti s bijelom podlogom, električni podizači prednjih stakala, presvlake od napa kože ili alcantare, pažljivo odabrane kombinacije boja… Puno toga nudio je Avant RS2 serijski, ali dosta toga nudilo se i uz doplatu poput prednjih zračnih jastuka, automatskog klima uređaja, sustava protiv krađe… Sportski karavan odlikovao se i jedinstvenim proizvodnim procesom koji bi započinjao u Ingolstadtu gdje su nastajale i bojale se karoserije te se ugrađivali mjenjači i Quattro pogon, tu su se ugrađivala stražnja sjedišta, instrumentalna ploča itd. Motori su nastajali u Volkswagenovom pogonu u Salzgitteru (radilo se o motoru za S2). Zatim bi se karoserije i motori dopremali u porscheov pogon u Zuffenhausenu gdje su se montirali voluminozni odbojnici, kočnice, retrovizori, odbojnici, dorađivao se i ugrađivao motor – dakle uglavnom sve što je ovaj automobil činilo RS-om. Ova jedinstvena mješavina Audija i Porschea sprijeda je zadržala četiri isprepletena prstena uz što je dodana i posebna plaketa na kojoj su bila naznačena četiri isprepletana prstena te natpis Porsche i RS2 kako bi neupućeni mogli iščitati podrijetlo najbržeg Audija u povijesti i najbržeg karavana na tržištu.
Od 19. ožujka 1994. kada je službeno započela proizvodnja ovog potentnog karavana pa do kraja njegove proizvodnje krajem 1995. Avant RS2 produciran je u ukupno svega 2891 serijskih primjeraka plus osam prototipova. Bilo je to gotovo pedeset posto više od plana koji su Audi i Porsche zacrtali, a osnovni razlog te kratkotrajne produkciji bio je odlazak sa tržišta Audija 80 (B4) na čijoj platformi je bio baziran RS2. RS2 u proizvodnji je bio samo kao Avant odnosno karavan, ali osim toga nastale su u međuvremenu i četiri limunzine. Dvije su napravljene za Audi koji ih je koristio za testiranja i od kojih je jedna danas u tvorničkom muzeju. Druge dvije RS2 limuzine otišle su kupcima u Saudijsku Arabiju. Nasljednik Avant RS4 (B5) pojavio se tek 1999. i ovaj puta je to bio prvi samostalno razvijen RS Audi nastao u međuvremenu formiranom quattro GmbH.
