Ima tih nekih pravnih termina koji baš dobro i intrigantno zvuče. U njih se bez svake sumnje ubraja nužna obrana i krajnja nužda. Nužno i nužda, pojmovi pod koje se podvode situacije u kojima nema mnogo vremena za analiziranje i promišljanje. I što je najbolje, razlozi su isključenja protupravnosti. Procijenite da se nalazite u krajnjoj nuždi i djelujete! No kako to već biva, stvari su u stvarnom životu malo kompliciranije. Definicija krajnje nužde striktno je utvrđena zakonom i to Prekršajnim zakonom kada govorimo o prometnim prekršajima i manevarskog prostora za slobodno tumačenje gotovo da i nema, a kome je povjereno tumačenje propisa? Zna se, onima koji ih primjenjuju. Sud! Krajnja nužda kao razlog isključenja protupravnosti predviđena je u čl. 19. st. 1. Prekršajnog zakona prema kojem nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugog otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onog koje je prijetilo. Svašta je tu na vagi, brojni faktori igraju ključnu ulogu. Reklo bi se svakodnevnim jezikom da je to situacija u kojoj se od dva zla bira manje, a uz to mora još štošta biti ispunjeno i zadovoljeno da bi se podvelo uspješno pod zakonski termin krajnje nužde. Dobra vožnja zahtijeva ravnotežu akcije i reakcije, umjerenosti i kontrole, brzine i obuzdavanja, izbjegavanja krajnosti, stabilnost i postojanost. A kako to ostvariti kad nastupi izvanredna situacija? Kada se čovjek nađe u kritičnoj situaciji, teško je zadržati hladnu glavu, a vozaču je upravo takva potrebna.
Kada je krajnja nužda opravdanje za činjenje prometnog prekršaja? Skratit ćemo priču. Ukazati na bitne stavove suda po tom pitanju. Vožnja bez vozačke dozvole, vožnja prije stjecanja prava na upravljanje vozilom ne može biti opravdana krajnjom nuždom! Zaboravite na tu ideju! Tko nije stekao pravo na upravljanje vozilom u prometu nema što raditi za volanom na cesti. On je opasnost za sebe i druge, neovisno o njegovom osobnom, nedvojbeno visokom mišljenju o vlastitim vozačkim sposobnostima koje doduše, nisu još potvrđene položenim vozačkim ispitom. Samo mu taj komad plastike što se naziva vozačkom dozvolom nedostaje, ali to nije samo, to je sve, početak i kraj mogućnosti sudjelovanja u prometu na cestama u svojstvu vozača. Osobu koja vozi bez položenog vozačkog ispita sud smatra ugrozom za sebe i druge u prometu. Naime, Visoki prekršajni sud u presudi Pž-3994/2020 od 14. 2. 2020. potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen zatvorskom kaznom iako je svoje žurno upravljanje vozilom prije stjecanja prava koje bi mu to legalno omogućilo (položen vozački ispit) pokušao opravdati krajnjom nuždom zbog zdravstvenog stanja svoje supruge kojoj je prijetio pobačaj.
Rečeno je u obrazloženju odnosne presude kako se za postojanje krajnje nužde moraju ispuniti pretpostavke koje se odnose na opasnost i na otklanjanje opasnosti. Međutim, kako se radi o osobi koja nema položen vozački ispit potpuno je jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o institutu krajnje nužde budući je očigledno da se opasnost koju okrivljenik ističe u žalbi mogla otkloniti na drugi način, budući da postoji više mogućnosti za prijevoz. Naime, okrivljenik se kako sud navodi, kao osoba bez položenog vozačkog ispita pozvao na krajnju nuždu, pri čemu se takvo postupanje ne može u smislu zakonske odredbe smatrati krajnjom nuždom jer se ne može smatrati da je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo ako vozilom upravlja osoba koja nema položen vozački ispit, čime ugrožava sebe i druge sudionike u prometu, a pogotovo ako to čini hitno, odnosno povećanom brzinom.
Pazite čak i vozači vozila hitne pomoći u situacijama kada voze s upaljenim bljeskalicama i zvučnim signalima budući prevoze životno ugrožene pacijente bivaju optuženi da su počinili prometni prekršaj prekoračenja dozvoljene brine i doista kako to proizlazi iz primjerice predmeta Pp-781/2022-4 Općinskog suda u Kutini moraju iznositi obranu i podastirati dokaze, odnosno dokumentaciju zdravstvenih ustanova iz koje proizlazi da se doista radilo o hitnom transportu pacijenta koji je bio životno ugrožen i predan na daljnje liječenje. Tu je sud utvrdio da je okrivljenik vozilom hitne pomoći s upaljenim bljeskalicama i zvučnim signalom prekoračio brzinu. No budući se radilo o postupanju u krajnjoj nuždi jer je bilo neophodno potrebno da se životno ugroženog pacijenta hitno preveze u klinički bolnički centar, isti je oslobođen optužbe. Ni vozačima hitne pomoći se ne gleda kroz prste, prijave protiv njih također stižu, a onda dobivaju priliku da pred sudom opravdaju svoje postupanje u prometu. Možda vam se čini rigidno, no tako stvari stoje u stvarnom životu.
Pa kako onda kad se čovjek nađe pred zidom? Odlučiti da se poštuju propisi i riskirati da se dogodi zlo, zbog straha od kazne zbog prometnog prekršaja? Ima li uopće načina da se išta podvede pod pojam krajnje nužde? Ima! Ima i u takvim situacijama upravo vam policija može biti najveći saveznik! Policijski službenici su naime, također ljudi i ljudska nevolja im nije stran pojam, naprotiv viđaju je češće od onih koji se ne bave tim poslom. Pomoći će! Tražite, pomoći će i o tome sudska praksa također svjedoči i da, tu institut krajnje nužde ima svoju primjenu. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-461/2021 od 15.3.2021. okrivljenik je oslobođen optužbe za prebrzu vožnju. Prekoračenje brzine konstatirali su policijski službenici koji su ga zaustavili i neposrednim opažanjem utvrdili da se u vozilu nalazi supruga okrivljenika čiji porod je počeo i da im u mjestu stanovanja nisu mogli osigurati vozilo hitne pomoći. Policijski službenici osobno su pred sudom svjedočili da su okrivljenika otpratili do bolnice da mu omoguće lakši prolazi jer su stvarno utvrdili da se radi o višoj sili i napomenuli kako oni doista na licu mjesta u skladu s policijskim ovlastima nemaju mogućnost izricanja upozorenja i da su bili u obvezi podnijeti prijavu. Izjavili su i da je njihovo osobno mišljenje da se nije radilo o prekršaju iz namjere, da je okrivljenik tako postupao kako bi na vrijeme stigao u rodilište i da je u protivnom moglo doći do težih posljedica. Prijavu su morali podnijeti jer je prekršaj počinjen ali i dati svoj doprinos u utvrđivanju razloga koji opravdavaju protupravnost. Iskazivati pred sudom u korist okrivljenika u svrhu utvrđenja točnog i potpunog činjeničnog stanja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinje. Okrivljenik je u obrani iznio i kako je čitavo vrijeme vozio sa sva četiri upaljena pokazivača smjera i kako im u mjestu boravka nije moglo biti osigurano vozilo hitne pomoći već mu je rečeno od strane hitne pomoći da krene od kuće i da će oni preuzeti suprugu na određenoj lokaciji ali se to nije dogodilo. Svi navodi kao i vrijeme zaustavljanja od policijskih službenika te vrijeme rođenja djeteta koje je uslijedilo nakon toga u vrlo kratkom roku potkrijepljeni su odgovarajućom dokumentacijom. Sud je konstatirao kako je stava da konkretne okolnosti isključuju krivnju okrivljenika za prekršaj čija je obilježja ostvario budući da je postupao u krajnjoj nuždi. Uzmite u obzir praćenje do bolnice od strane policijskih službenika, konstatiranje prekršaja i podnošenje prijave, ali i spremnost da na sudu iskazuju o svim relevantnim činjenicama koje idu u prilog okrivljeniku, vozaču.
Ovaj primjer bi valjalo imati na umu u kriznim situacijama, policijski službenici doista vam mogu biti u njima saveznici i prijeko potrebni pomoćnici.
