U proljeće 1984. uprava Opela odobrila je najveći investicijski plan u povijesti tvrtke. Čak 7,4 milijarde DEM biti će uloženo u modernizaciju tvornica i palete proizvoda u idućih nekoliko godina, a posebna milijarda DEM bila je rezervirana za istraživanja u području kontrole zagađenja i razvoj katalizatora. U kolovozu iste godine veliki događaj bilo je predstavljanje nove generacije Kadetta. Razvojni ciklus E generacije započeo je još 1979. godine i podrazumijevala se tehnička evolucija na bazi prethodnika koji je bio prvi sa prednjim pogonom.
Pola milijarde DEM bio je predviđeni proračun razvoja noviteta, a razvojni tim imao je zadatak s dva osnovna cilja. Aerodinamika je morala biti ispod 0,40 i trebalo je voditi računa da karoserija bude što lakša. Dizajnerski zadatak trebao je obaviti voditelj kućnog centra za dizajn Gordon Brown. Brown je za GM počeo raditi još 1964. i zanat je pekao u Pontiacu, Oldsmobileu i Chevroletu, dok konačno 1980. godine nije došao u Rüssellsheim. Kadett je zapravo trebao biti njegov prvi europski zadatak. No Browna je strast za pezajžnom fotografijom doslovno koštala glave. S kamerom u ruci pao je niz liticu u svibnju 1983. godine i poginuo u 41-prvoj godini. Iako je projekt novog Kadetta tada je već bio u poodmakloj fazi, tražio se novi čovjek.
Njegovo ime bilo je Wayne Cherry, a nakon što je od 1965. radio u britanskom Vauxhallu Cherry je delegiran za voditelja dizajna u Opel. Cherry je supervizorski odradio Kadett E, a do povratka u Ameriku 1991. u njegovoj sjeni nastaje flota najaerodinamičnijih automobila s znakom Opela – Omega, Calibra i Corsa B. Kadett D je 1979. s koeficijentom otpora zraka od 0,39 bio senzacionalan. Kadett E je nakon 1200 sati brušenja aerodinamike u aerodinamičnim tunelima tvrtki Pininfarina i DNW Aero postigao koeficijent od još boljih 0,32. GSi verzija otišla je još korak dalje sa vrijednošću od 0,30 postavši najaerodinamičnijim kompaktom na svijetu! Čak je i karavan sa svojih 0,35 postavio nove aerodinamične standarde za tu vrstu karoserije. Po pitanju ostvarenja cilja uštede težine Opel je optimizaciju postigao zahvaljujući računalnim kalkulacijama izrađenim na najmodernijim brzim računalima.
Grupe inženjera računalnim kalkulacijama precizno su određivali lokacije na kojima se može koristiti tanji materijal bez gubitka potrebne čvrstoće. Rezultat je bila činjenica da je novi Kadett bio ne samo veći i prostraniji od prethodnika već i sigurniji te čvršći uz manju masu! Velika pažnja posvećena je trajnosti i jednostavnom održavanju što je Opel naglašavao sloganom Pouzdanost dolazi kao standard. Novost u autoindustriji kod ovog automobila bila je primjena novih ljepila u spajanju dijelova karoserije. Oštećeni dijelovi skidali bi se i zamijenjivali uz minimalne troškove. Tu je i cijeli niz drugih noviteta: Kadett E imao je plastične branike otporne na udarce do 4 km/h bez oštećenja, električno ožičenje imalo je svega četiri glavne sekcije, spojka se mogla mijenjati bez demontaže cijelog mjenjača, tranzistorizirano paljenje više nije iziskivalo održavanje, motori više nisu trebali periodičko podešavanje ventila…
Bio je to tek dio vrijednosti koji je impresionirao žiri u natjecanju za titulu europskog automobil godine 1985. koja je bez predomišljanja dodjeljena upravo novom Kadettu E! Kompletna gama modela E imala je međuosovinski razmak od 2520 mm, a dužina kombi limunzine sa dva i četiri vrata od 3998 mm ostala je ista kao i kod prethodnika dok je u visinu i širinu novitet narastao tek za par milimetara. Kadett E bio je tek 13 mm duži od Golfa II, a i po pitanju cijene Opel je prednjačio za kojih 1000 DEM uspoređujući bazne modele. U startu prodaje od motorizacije Kadett je nudio 1,2 motor s 55 KS, 1,3 sa 60 i 75 KS te 1,6 sa 90 KS. Svi oni su još uvijek imali rasplinjače.
Najjači 1,8 litarski motor opremljen direktnim ubrizgavanjem goriva koristio je Kadett GSi koji je raspolagao sa 115 KS što je uz izvanrednu aerodinamičnost bilo dovoljno za brzinski maksimum od 210 km/h! GSi je jedini imao petstupanjski mjenjač i nudio je u kokpitu inovativne digitalne instrumente u LCD tehnici. Ljubitelji dizela također nisu bili zanemareni. Kadett je na tržištu bio dostupan prvo sa atmosferskim 1,6 D motorom snage 55 KS, potom 1988. dolazi 1,7 D s 57 KS. Iste godine Opel ugrađuje i 1,5 DTR sa 72 KS u Kadett Turbo dizel, motor iz portfelja Isuzua. Limuzina s četvora vrata dolazi 1985. kao i dostavna verzija Combo nastala na bazi prostranog i praktičnog karavana, kojeg ste mogli opteretiti s čak 635 kg!
Još u ljeto 1984. Bertone je dobio narudžbu za razvoj kabrioleta na bazi nove E linije Kadetta. U rujnu 1985. je prototip sa četiri sjedala oduševio posjetitelje salona automobila u Frankfurtu, a u svibnju 1987. Bertone započinje proizvodnju. Bio je to prvi pravi kompaktni kabriolet od 1936. u portfelju Opela. S obzirom na to da je nastao na bazi kompaktne limunzine s dvoja vrata, bio je od nje niži za15 mm i teži za 75 kg. Kabriolet je bio dostupan s 1,6 i 2,0 litarskim motorima, oba opremljena katalizatorom. Kadett je tih godina čvrsto držao preko 50 posto ukupne godišnje prodaje Opela koja je prelazila milijun primjeraka.
Motorna evolucija odvijala se tijekom cijelog tržišnog ciklusa E linije tako da je svojedobno ugrađivano čak 18 različitih motora sa ili bez katalizatora. GSi je tako od veljače 1988. dostupan kao GSi 16V gdje zahvaljujući viševentilskoj tehnici 2,0 litarski motor razvija 150 KS bez obzira na katalizator.
Bio je to tada najjači i najbrži uz što još i najštedljiviji jurišnik u toj klasi na europskom tržištu. Kadett E je 1989. prošao i kroz kuru proljepšavanja koja donosi novu masku hladnjaka i korekcije interijera. U tom periodu počinju se u Europi pojavljivati i prvi primjerci s oznakom Daewooa čija je cijena bila istovjetna orginalnom Kadettu starosti oko tri godine. Kupci su imali dobre razloge za kalkulaciju što izabrati.
Kadett E imao je i električnu verziju, koja je ipak ostala samo na razini prototipa. Kadett Impuls I nastao je 1991. u suradnji s energetskim koncernom RWE i proizvođačem baterija SAFT. Aerodinamična karoserija bila je idealna za elektrifikaciju sa 16 kW jakim elektromotorom dovoljnim za brzinski maksimum od 100 km/h i radijus do 80 km, a što je bilo sasvim dovoljno za gradske uvjete. Baterija teška 310 kg punila se na kućnom priključku oko 5 sati, a također se zahvaljujući rekuperativnom sustavu kočenja punila i pri kočenju.
Impuls I je zadržao gotovo identične karakteristike nosivosti i obujma prtljažnika kao kod serijskih Kadetta. Od samog početka razvoja Kadetta E u Opelu su računali i na mogućnost njegovog participiranja u sportskim natjecanjima. Tako je civilni GSi sa 1,8 litarskim motorom ubrzo sletio na trkaće staze relija u Grupi A sa 170 KS za početak. Karoserijski ojačan i opremom osiromašeni trkaći bolid težio je svega 880 kg i bio dostupan zainteresiranim strankama za 60.000 DEM što je bilo četiri puta skuplje od najjeftinijeg serijskog Kadetta. Ubrzo se ovaj stroj pokazao i dokazao u svjetskim relijima na kojima mu je bilo svejedno o kojoj se podlozi ili vremenskim uvjetima radi.
Interesantno je napomenuti da je upravo s ovim automobilom Opel 1990. posljednji puta odradio internacionalnu reli sezonu uzevši dužu pauzu nakon niza uspješnih sudjelovanja i prepustivši daljnja natjecanjima entuzijastičnim privatnim ekipama.
Treba spomenuti i Kadett Rally 4×4 za kojeg je Opel napravio i prodajnu brošuru te ambiciozno namjeravao njime konkurirati Audiju i Lanciji. Opel Sport tu je apostrofirao 400 KS, ali sve nažalost ostaje samo na papiru.
No istovremeno je Opel 1989. ušao u njemački DTM sa svojom tvorničkom ekipom koja je za taj zadatak pripremila Kadett GSi 16V sa 220 KS koji ubrzo postaje miljenik njemačke publike.
Opel je s ovim Kadettom po šesti i posljednji puta koristio ovo prepoznatljivo ime od 1936. godine. Aerodinamični prvak na tržištu je ostao do 1991. te sa 3.779.289 primjeraka postao najprodavaniji model s imenom Kadett. Sa 143.745 proizvedenih jedinica Combo je nadmašio prodajne brojke koje je postignuo rival VW Caddy. Kabriolet je izrađen u 58.572 primjerka, karavan u 685.171 primjerak, a limunzina u 742.634 primjeraka. No, to nije bilo sve od ove linije Kadetta.
Deawoo je vratio u Europu licencirane modele Racer, a potom i vizualno dotjeraniji Nexia, a koje smo svojedobno jako dobro upoznali i u Hrvatskoj. Nexia je opstala do 2003. godine, a u Uzbekistanu je 2008. tek započela njezina proizvodnja uz još i u Indiji. Kadett E bio je u Jugoslaviji označen i kao IDA, a ovi su primjerci uglavnom dolazili gotovi iz Njemačke kao kompenzacija za proizvedene dijelove u Kikindi. Kadett E bio je komercijaliziran gotovo u cijelom svijetu, ali pod logom drugih proizvođača i to pod okriljem General Motorsa kao primjerice Vauxhall, Pontiac, Chevrolet… Derivati su se recimo u Brazilu izrađivali do 1998.
