Jedno od pitanja i dilema vezanih uz vozila je koliko često električni, a koliko benzinski automobil zahtijeva redovni servis i kolika je cijena tih servisa? Postoje tipični zahvati koji se rade na benzinskim motorima, a uopće ne postoje na električnim motorima. Bitno je napomenuti kako su to zahvati koji se odnose na redovno održavanje vozila. Na primjeru dva gradska automobila (benzinski Renault Clio 6. generacije i električni Renault 5 E-Tech) napravili smo usporedbu troškova i koji se sve redovni servisi moraju napraviti tijekom 90.000 kilometara ili 60 mjeseci, ovisno koji je uvjet prvi dosegnut.
Na Renaultu 5 se filtar putničke kabine mijenja svakih 30.000 km ili jednom godišnje (cijena mu je 32,65 eura + 10 eura za rad), a ulje za kočnice se mijenja nakon 90.000 km ili tri godine (30,12 eura + 50 eura za rad). Na 30.000 i 90.000 km (ili nakon 12, pa 36 mjeseci) radi se pregled održavanja A (60 eura), dok se na 60.000 km (ili svake dvije godine) radi pregled održavanja B (stoji 70 eura). Ukupni trošak održavanja nakon 90.000 km je 398,07 eura. Trošak održavanja vozila za vlasnike koji godišnje prelaze manje od 30.000 kilometara bit će 103 eura nakon 12 mjeseci, 113 eura kroz drugu godinu, 183 eura kroz treću godinu, 113 eura u četvrtoj godini, a u petoj godini se trošak održavanja povećava na 638 eura. Naime, troškovi koje vlasnici električne ‘petice’ mogu očekivati tek nakon pet godina vožnje su obavezna zamjena 12-voltnog akumulatora (147,90 eura + 30 eura za rad), zamjena rashladne tekućine motora (87 eura + 180 eura za ruke) i zamjena rashladne tekućine putničke kabine (90 eura). Ukupni trošak održavanja ovog električnog automobila bi nakon pet godina trebao biti 1148,39 eura, uračunaju li se svi troškovi tijekom 60 mjeseci redovnog (propisanog) održavanja.
Trošak održavanja Renaulta Clio TCe 115 KS svakih 30.000 km ili nakon 24 mjeseca podrazumijeva zamjenu filtra ulja (23,21 euro), filtar zraka motora mijenja se nakon 60.000 km ili nakon 48 mjeseci (47,18 eura + 7,38 eura za rad), filtar putničke kabine svakih 30.000 km ili jednom godišnje (32,65 eura + 7,38 eura), svjećice motora na 60.000 km ili nakon 48 mjeseci (141,75 eura + 22,13 eura), a ulje motora svakih 30.000 km ili nakon 24 mjeseca (139,75 eura). Kočiono ulje se mijenja nakon 90.000 km ili 36 mjeseci (15,06 eura + 36,88 eura). Planiran je pregled održavanja A nakon 12, 36 i 60 mjeseci, što će stajati 44,25 eura po pregledu. Planiran je i pregled održavanja B svakih 30.000 km ili svaka 24 mjeseca, a to će stajati 73,75 eura po pregledu. Kad se sve zbroji, za održavanje benzinskog Renaulta Clio nakon 90.000 km je potrebno izdvojiti 1100,57 eura. Trošak održavanja vozila za vlasnike koji godišnje prelaze manje od 30.000 kilometara bit će 84,28 eura nakon 12 mjeseci, 236,71 euro kroz drugu godinu, 136,21 euro kroz treću godinu, 455,14 u četvrtoj godini, a u petoj godini se trošak održavanja smanjuje na 84,28 eura. Ukupno će trošak održavanja ovog benzinskog automobila nakon pet godina stajati 996,62 eura. Drugim riječima, električni Renault 5 će za održavanje, nakon pet godina, biti skuplji 151,77 eura.
Ako se pitate koji se dijelovi najčešće mijenjaju kod jedne i druge vrste vozila do prijeđenih 100.000 kilometara i koliki su njihovi troškovi na ovo pitanje se zapravo ne može dati precizan odgovor. Ako govorimo samo o potrošnom materijalu (kočnice, gume) ili ostalim dijelovima poput akumulatora, baterija i spojke, u većini slučajeva jedan od ključnih čimbenika trajanja je način upotrebe vozila, odnosno način vožnje. Stoga je nemoguće reći koji se dijelovi najčešće mijenjaju (osim što električna vozila nemaju spojke pa se taj dio ionako ne mijenja). Npr. prosječni vozač po gradu prvu zamjenu kočionih pločica napravit će na 50.000 ili možda 60.000 km, dok će prosječni taxi vozač u istih 60.000 km vjerojatno već dva puta zamijeniti prednje kočione pločice (neovisno vozi li benzinsko ili električno vozilo). Ne možemo zanemariti regenerativno kočenje kod električnih vozila jer ono itekako utječe na trajnost kočnica, u usporedbi s benzincima.
Regenerativno kočenje je pojam koji izaziva velike zabune jer većinu ljudi asocira na upotrebu kočnice. Međutim, regenerativno kočenje nema veze s kočenjem i nema utjecaj na trajnost kočnica, odnosno kočionih pločica i diskova. Regenerativno kočenje se kod hibridnih i električnih vozila ‘aktivira’ ili pri otpuštanju papučice gasa ili pri kočenju (ako vozilo uopće ima tu funkciju i ako je funkcija aktivirana glavnim prekidačem). No nema veze s kočenjem – kočenjem se kinetička energija vozila pretvara u toplinsku (koja odlazi na zrak oko vozila), dok se regenerativnim kočenjem kinetička energija vozila pretvara u električnu i puni pogonsku bateriju. Pandan regenerativnom kočenju i točna alternativa kod benzinskih motora je motorna kočnica, odnosno usporavanje vozila motorom (ne samo ‘spuštanjem’ stupnja prijenosa, nego klasično kočenje motorom na nizbrdici koju su nekad imala bolja terenska vozila).
Najčešći neplanirani kvarovi kod benzinskih i električnih automobila su, po svim statistikama i u više država, a i po iskustvima iz Renaultovih servisnih radionica, gubitak spoja, oksidacije kontakata i prekidi. Ukratko, kvarovi na električnim instalacijama su najčešći problemi na modernim vozilima. Nakon toga slijede multimedijski sustavi, pri čemu problemi variraju od stvarnih tehničkih – razne funkcije, povezivanja sa serverom do razlika stvarnih mogućnosti i očekivanja stranaka.
Događa li se unutar 100.000 km zamjena baterije kod električnih vozila? To se iznimno rijetko događa, ali ponekad se dogodi. No pogonske litij-ionske baterije vozila u većini slučajeve imaju posebna jamstva koja ih pokrivaju i iznad 100.000 km.
Uvjeti vožnje (više nego na stil vožnje pojedinog vozača) utječu otprilike na sličan način i na benzinska i na električna vozila što se tiče troškova održavanja. Gradska vožnja i vožnje u kolonama (rush-hour) povećavaju potrošnju benzina, kao i potrošnju struje kod električnih vozila, jer u pravim rush-hour situacijama regenerativno kočenje kod električnih vozila slabo dolazi do izražaja. Jednako tako, vožnja autocestom velikim brzinama ubrzano prazni rezervoar benzinskoga goriva, ali i bateriju. Potrošnja kočnica izrazito je ovisna o stilu vožnje, kako kod benzinskih, tako i kod električnih vozila. Klima-uređaj ili dodatno grijanje (za zimsko razdoblje) povećavaju potrošnju goriva (benzina), odnosno pražnjenje pogonske baterije. Ukratko, uvjeti i stil vožnje imaju jednaki utjecaj i na benzinska i na električna vozila.
Kad se podvuče crta nakon prijeđenih 100.000 km, postavlja se pitanje koja vrsta pogona je financijski isplativija i za kakav tip vozača. Kod električnih vozila znatno je viša početna investicija ako nema državnih subvencija pa kupac mora izračunati nakon koliko kilometara ili godina uporabe ta početna investicija uz troškove održavanja počinje ići u korist električnih vozila.
S druge, pak, strane benzinska vozila imaju niža početna ulaganja, potrošnja uz umjereni stil vožnje može opasti do cijenom usporedivih iznosa s električnom energijom, ali kontinuirano tijekom korištenja ispuštaju CO2 pa im je u konačnici ugljični otisak definitivno veći i nepovoljniji po okoliš. A u državama koje to penaliziraju takva vožnja postaje skupa.
