Bila je subota, 12. lipnja 2016. oko 9 sati ujutro kad je 54-godišnji Nenad Manojlović iz Velike Mlake pokraj Zagreba svojim motorom Moto Guzzi California grabio Jadranskom magistralom iz smjera Zadra prema Karlobagu. Dan je bio krasan, kao stvoren za vožnju. Ušao je u lijevi zavoj, a u susret mu je išao veliki kamper. Odjednom je ispred sebe ugledao motociklista iz suprotnog smjera kako po njegovoj strani ceste juri ravno na njega. U zavoju je pretjecao kamper. Sekundu kasnije dvojica motociklista su se sudarila.
Nenad je slomio lijevi lakat, a cijelo tijelo ga je boljelo, posebno desni kuk. Na nogama je imao ogrebotine. Ipak, od gorih ozljeda spasila ga je puna motoristička oprema. Kad su stigla dvoja kola Hitne pomoći, on je ležao i gledao oko sebe, a motociklist koji je naletio na njega, Slovenac iz Ljubljane star pedeset godina, bio je u nesvijesti. Kad je došao k sebi, rekao je da želi u ljubljansku bolnicu…
Nenad Manojlović još je istoga dana operiran u Zadru, gdje je ostao u bolnici četiri dana. Kad je doputovao kući, ležao je još koji dan, a onda polako ustao i nastavio raditi u svom obrtu. Ispočetka je mogao samo otvoriti šaku a ne je i zatvoriti, ali stanje se stabiliziralo. No, ni danas ne može okrenuti dlan do kraja, a kod okretanja osjeća bol i u čitavoj ruci nema snagu kao prije.
Oporavak je nakon bolnice potrajao šest mjeseci, koliko je Nenad išao na fizikalne terapije. Iako mu je neposredno nakon sudara, dok je ležao na asfaltu, prošlo kroz glavu da više nikad neće sjesti na motor, nakon što se oporavio odustao je od tog nauma. No, poslije nesreće vozio je drugi svoj motor, Moto Guzzi Nuovo Falcone, a onaj teško oštećeni mukotrpno je sastavljao i taj je posao sada pri kraju.
Nenad Manojlović vozi i automobil, ali motori su mu ljubav iz rane mladosti, kad je prvi put sjeo na Pony Express. Ipak, priznaje da je motocikl opasniji od automobila, koliko zbog samo dva kotača, toliko i zbog nezaštićenosti karoserijom.
Junak naše priče već je 25 godina član motorističkih klubova: najprije Muddyja iz zagrebačkog naselja Blato (odatle i naziv), a sada je u karlovačkoj Moto legiji. Uvjerava nas da među svim motoristima vladaju posebna bliskost i zajedništvo, gotovo pobratimstvo. Tako je i Slovenac s kojim se Nenad sudario doznao gdje ovaj živi i kad je kasnije bio u Zagrebu, potražio ga je kod kuće i došao mu se ispričati. Inače, na sudu u Gospiću kažnjen je sa šest mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine.
Iako cijeni tu gestu, Nenad Manojlović općenito misli da bi sudovi trebali strože kažnjavati krivce za teške nesreće, a za turobne prometne statistike okrivljava i opću nesređenost našeg društva.
No, prema motorima je uvijek osjećao veliku ljubav. Upravo je druženje najljepše u svijetu motora, kaže Nenad. Članovi moto-klubova se posjećuju, pa i na međudržavnoj razini, a i kad putuju, motociklisti to najradije čine zajedno. Ne vole autoceste. Mnogo poetičnije im je voziti laganije običnim cestama, u konvojima s prijateljima, pa svakih 50 – 60 kilometara stati, pojesti nešto, popiti i upustiti se u razgovore. Zato, recimo, put od Zagreba do motorističke meke Pule znade potrajati i cijeli dan. Ako neki od njih doživi kvar, drugi, bez obzira jesu li s njim ili preko telefona, sve će učiniti da mu pomognu.
Za žene na motorima Nenad kaže da ih još uvijek nema mnogo, ali ima ih sve više. I dok su neke samo probale, pa osjetile da to nije za njih, većina je ustrajala i dobre su vozačice, dodaje.
Da bi bio dobar motociklist, treba stalno voziti i imati praksu, zaključuje. I dok priznaje da se neki motociklisti utrkuju cestama, recimo od Zagreba do Grobnika ili od Senja dalje Jadranskom magistralom, Nenadova filozofija nije jurnjava. Apelira na prijatelje motoriste da ne pretjeruju s brzinama, posebno potkraj zime kad se u njima budi adrenalin, a na cestama još ima za motore vrlo opasne sipine…
