Poznato je kako je za većinu prometnih nesreća najčešći krivac ljudski faktor, no nekoliko čimbenika može utjecati na ishod same nesreće, hoće li ona biti lakše prirode ili kobna, a jedan od njih su – ceste. Upravo iz tog razloga razgovarali smo s doc. dr. sc. Markom Ševrovićem, predstojnikom Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti, ali i članom Europskog instituta za procjenu cesta u Ljubljani (EIRA-EuroRAP).
Kakve su hrvatske ceste po pitanju sigurnosti?
– Sigurnost prometa obično se razmatra kroz tri čimbenika: čovjek, vozilo i cesta. Ljudsko ponašanje u prometu i stanje voznog parka vrlo često su primarni uzroci nastanka prometnih nesreća. Cesta, s druge strane, može svojim izgledom ukazati vozaču na potencijalne opasnosti i time spriječiti sam nastanak prometne nesreće, a svojim zaštitnim elementima (ogradama, bankinama itd.) može znatno ublažiti posljedice kada do nesreće ipak dođe. Istraživanja EuroRAP-a (European Road Assessment Programme) koja Hrvatski autoklub i Fakultet prometnih znanosti provode u sklopu Nacionalnog programa sigurnosti prometa na cestama pokazuju kako se hrvatske ceste prema svojim projektno-tehnološkim elementima mogu ocijeniti kvalitetnima u svjetskim razmjerima. Kompariramo li ih s cestama u zapadnoj Europi, možemo zaključiti da je stanje cestovne infrastrukture u Hrvatskoj prosječno i iznadprosječno na primarnoj mreži (autoceste i najopterećenije državne ceste), dok je sekundarna mreža u većem djelu ispodprosječna (županijske i lokalne ceste).
Možete li usporedbu sigurnosti hrvatskih cesta s drugim zemljama?
– Ako govorimo o sigurnosti prometa komparirajući broj poginulih na 100.000 stanovnika, što je pokazatelj koji se uzima kao relevantan, Hrvatska tu u europskim razmjerima ne stoji dobro. U Hrvatskoj godišnje na 100 000 stanovnika pogine gotovo četiri puta više osoba nego u Velikoj Britaniji ili Nizozemskoj, koje u svjetskim razmjerima imaju najmanju stopu smrtnosti na cestama. S druge strane, stanje u Hrvatskoj je dvostruko bolje nego primjerice u Bosni i Hercegovini i nešto bolje nego u Srbiji, dok je pak lošije nego u Sloveniji. U svjetskim razmjerima Hrvatska i ne stoji tako loše uzimajući u obzir da se 80% smrti na cestama događa u najmanje razvijenim zemljama. Ovdje je također važno naglasiti kako ovaj podatak ne uzima u obzir sezonske karakteristike prometa odnosno u taj pokazatelj ulaze i osobe koje stradaju tranzitirajući kroz zemlju ili boraveći privremeno kao posjetitelji.
U čemu su hrvatske ceste dobre, a koje su im najveće mane?
– Standard održavanja prometnica u Hrvatskoj, kada govorimo o primarnoj prometnoj mreži, vrlo je visok. Stanje kolnika i prometne opreme na većini važnijih prometnih pravaca vrlo je dobro. Hrvatska u odnosu na BDP ima jednu od najkvalitetnijih cestovnih mreža na svijetu. Ako pak govorimo o lošim stranama onda je tu potrebno istaknuti zastarjelost nekih standarda koji se koriste kod postavljanja primjerice zaštitne ograde. Često se dogodi slučaj da na novim prometnicama imamo zaštitne elemente postavljene sukladno važećim propisima koje, nažalost, ne odgovaraju današnjim spoznajama koje proizlaze iz najnovijih istraživanja iz domene sigurnosti prometa. Drugim riječima, dopušteno je projektiranje i postavljanje zaštitnih elemenata koji neće osigurati adekvatnu zaštitu u slučaju da se dogodi prometna nesreća.
Koje su najgore, a koje najbolje ceste u Hrvatskoj?
– Kada gledamo isključivo sigurnost u smislu koliku će cesta pružiti zaštitu kada vozači svojim postupcima izazovu prometnu nesreću, onda je tu svakako mreža autocesta najsigurnija. S druge strane, dijelovi mreže ostalih prometnica u koje se od njihove izgradnje 50-ih i 60-tih godina prošlog stoljeća nije značajnije ulagalo, neće pružiti gotovo nikakvu zaštitu u slučaju prometne nesreće te je na tim cestama vjerojatnost teških ozljeda ili smrtnog ishoda višestruko veća.
Ipak, ni najsigurnije ceste neće spriječiti nesreće, zar ne?
– Smatram kako je u Hrvatskoj u posljednjih 10 godina napravljen ogroman pomak u smislu pristupa razlučivanja odgovornosti za nastanak prometne nesreće i odgovornosti za posljedicu prometne nesreće. Gotovo uvijek i gotovo svaka nesreća može se povezati s nekom greškom vozača. Nekada je dovoljan i trenutak nepažnje za uzrokovati prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama. Moderne znanstvene spoznaje koje se već više od 50 godina koriste u avioprijevozu promijenile su pristup povećanju sigurnosti prometa, uzimajući u obzir da će ljudi uvijek činiti greške. Tehničko-tehnološka pomagala, drugim riječima vozila i ceste, mogu pomoći da te prometne nesreće ne završavaju tragično. Naravno, to ne abolira vozače u njihovom dijelu odgovornosti te je potrebno nastaviti i intenzivirati ulaganja za postizanje višeg stupnja svijesti kod sva tri čimbenika sigurnosti prometa.
