Ljeti kada prometnice vrve stranim registarskim oznakama, otvaraju se i neka krajnje specifična pitanja vezana uz prometne prekršaje. Recimo ona koja se tiču naplate kazni za prometne prekršaje stranaca ili osoba koje nemaju u Republici Hrvatskoj ni prebivalište ni boravište ali imaju hrvatsko državljanstvo. Što kad stranac počini prometni prekršaj i ne plati kaznu? Piši kući propalo? Bio, došao, vidio, divio se ili ne, počinio prometni prekršaj i nitko mu ne može ništa ako ne plati kaznu za taj prometni prekršaj?
Što je u takvom slučaju s onima koji su „gonjeni nevoljom“ ili pukom znatiželjom ili izazovom ili pak nekim posve četvrtim razlogom iselili iz Hrvatske i našli svoju sreću pod „tuđim nebom“? Zamislimo osobu kojoj se može „prišiti“ naziv „gastarbajter“ a koja nema ovdje ni prebivališta ni boravišta. Može se raditi i o osobi koja je druga ili treća generacija, potomci „gastarbajtera“ ili „iseljenika“. Nisu to stranci, to su osobe koje imaju državljanstvo Republike Hrvatske, ali ne i prebivalište kao ni boravište u RH. Redovito ili možda manje redovito svraćaju u svoju nekadašnju zemlju ili zemlju svojih predaka. Mnogo je takvih. Ima nešto na ovim prostorima što „opisanim“ kategorijama daje puno pravo konstatirati kako je „vani bolje ali ovdje ljepše“ i to bez zadrške. Kako bi se upoznale sve lokalne divote zemlje ove, njome se dakako i krstari. Vozilom u pravilu. Vlastitim ili posuđenim. Čine se pri tom i prometni prekršaji, zar ne?
Što kod odnosnim kategorijama osoba bude izrečena novčana kazna? Treba li je ignorirati jer je ovo zemlja „sporog i glomaznog birokratskog aparata“ kako znaju primijetiti oni što ih sunce tuđih zemalja većinu godine grije. Mnogi misle kako se ovdašnjoj „birokraciji“ neće dati ni pisati ni slati kaznu na „daleku“ njihovu kućnu adresu, a kad stigne, ako ikada i stigne „već će se stvar nekako sama od sebe riješiti“. Sve se nadaju da će spise i neplaćene kazne prekriti debeli sloj prašine u nekoj ladici „provincijskog“ ureda.
Treba raspršiti te iluzije! Poučite ih neka se ne igraju. Neka ne snivaju. Takvi snovi mogu dovesti do boravka u „ustanovi zatvorenog tipa“ što je zatvorom zovu.
Cijenjene osobe bez hrvatskog državljanstva kao i drage osobe koje se mogu pohvaliti hrvatskim državljanstvom ali bez prebivališta i boravišta u Republici Hrvatskoj, zakon prema vama milostiv nije. Točnije nije uviđavan prema vašem nepoštivanju hrvatskih propisa i izostanku punjenja hrvatskog proračuna t
Znači sada govorimo isključivo o „pravnom tretmanu“ stranaca ili hrvatskih državljana koji u Republici Hrvatskoj nemaju prebivalište ili boravište a počinili su prometni prekršaj.
Ako takvima na mjestu počinjenja prekršaja policijski službenik izrekne novčanu kaznu i odredi troškove postupka, a oni glatko, bez zadrške odbiju platiti kaznu i troškove, policijski službenik može ih dovesti prekršajnom sucu uz podnošenje optužnog prijedloga koji će ih i odmah ispitati.
U određenim okolnostima privremeno se može oduzeti putna ili drugu isprava ili vozačka dozvola ako je to potrebno kako bi se osigurala vaša prisutnost u prekršajnom postupku, odnosno kako bi vas se spriječilo u činjenju novih prekršaja ili u sprječavanju ili otežavanju dokazivanja u postupku.
Ako vam je nepravomoćnom presudom izrečena kazna, rok plaćanja izrečene novčane kazne može biti određena odmah. Ako takve kategorije osoba ne uplate novčanu kaznu u roku određenom odlukom o prekršaju, novčana kazna odmah će im biti zamijenjena kaznom zatvora.
Sad će mudre glave zaključiti, kako im mogu staviti soli na rep kad se oni dočepaju „druge strane graničnog prijelaza“. Sve naravno u nakani da niti ne plate novčanu kaznu niti „odrobijaju“ zamijenjenu novčanu kaznu, kaznom zatvora. Ima dodatak. On nije ni optimističan, ni ohrabrujući za te mudre glave. Prekršajni zakon propisuje kako osoba bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, koja ne plati pravomoćno izrečenu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, nakon ponovnog ulaska u Republiku Hrvatsku, može biti dovedena nadležnom prekršajnom sudu, koji će izrečenu novčanu kaznu zamijeniti kaznom zatvora.
