Može li sintetičko gorivo spasiti benzince i dizelaše?

Zasad eksperti predviđaju da će sintetička goriva u budućnosti vjerojatno pokretati avione i brodove

Miješanjem vodika dobivenog elektrolizom kao ključnog elementa i ugljičnog dioksida, koji se može povlačiti iz atmosfere ili drugih industrijskih procesa, te drugih elemenata, dobiva se sintetičko gorivo. O njemu su veliku temu napisali kolege iz Njemačkog autokluba (ADAC). Zbog procesa elektrolize pomoću kojeg se dobiva vodik ta se goriva nazivaju i E-goriva. Proizvodnja je počela, ali ona se odvija u malim količinama, odnosno trenutno je u fazi istraživanje. Moguće je dobiti tri produkta – sintetički benzin, dizel ili plin. Ključno je da se sagorijevanjem tih goriva maksimalno reduciraju štetni plinovi (niske razine sumpora, aromatskih ugljikovodika…) koji bi utjecali na atmosferu ili zdravlje čovjeka, odnosno emisije su mnogo niže nego kod klasičnih benzinaca i dizelaša. Prva mala tvornica sintetičkog goriva je u Njemačkom Werlteu i pokrenuo ju je Audi (na glavnoj fotografiji sintetičko gorivo je s lijeve strane, a dizel s desne).

Veliki problem sintetičkih goriva je zasad veliki gubitak energije. U odnosu na cjelokupnu potrošenu energiju iskorištava se tek 10 do 15 posto za pokretanje vozila (električna energija ima iskoristivost oko 80 posto). Pretpostavlja se da bi iskoristivost sintetičkih goriva mogla dosegnuti 60 posto. Zbog visokih troškova proizvodnje trenutna je cijena sintetičkog goriva oko 4.50 eura po litri, ali oko 2030. godine ta bi cijena mogla pasti na 2.29 eura. Naravno, uspjeh sintetičkih goriva ovisi o cijeni, a ona će morati biti i niša od navedene.

Zasad eksperti predviđaju da će sintetička goriva u budućnosti vjerojatno pokretati avione i brodove – zbog toga što u njih nije moguće ugrađivati ogromne baterije ili tankove s vodikom (tako bi zauzeli većinu teretnog prostora). Sintetička goriva ne traže velike tankove jer imaju visoku energetsku gustoću. Automobili? To tek treba vidjeti, a kao što smo i spomenuli, sve ovisi o cijeni.