Pravilo kako se koji svjesno i dragovoljno pristane na vožnju s vozačem bez vozačke dozvole koji k tome upravlja neosiguranim i neregistriranim vozilom tretira kao osoba koja voljno stavlja glavu u razjapljenu lavlju čeljust, ne vrijedi kad su maloljetnici u pitanju. Tu se pravilo po kojem ne vrijedi plakanje ni traženje naknade štete nakon „ruskog ruleta“, i te kako modificira.
Zakon propisuje kako po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta, a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata. Po toj osnovi pravo na naknadu štete nema ni suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata. U istom statusu je i suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata!
Suputnika koji svjesno i namjerno odluči sjesti u vozilo za koje zna da njime upravlja neovlašteni vozač, a koje je još k tome neregistrirano, odnosno neosigurano, ne treba žaliti, niti mu treba priznati pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od auto odgovornosti. To je stav zakonodavca.
Preuzmite odgovornost za svoje postupke! Očekuje se od ljudi da uključe mozak i ne igraju se vatrom! Ukoliko stvari krenu po zlu, slegne se ramenima i konstatira stanje stvari davno utvrđeno u narodnoj poslovici „sam pao, sam se ubio“.
Međutim, stvari tako ne stoje kad su u pitanju maloljetnici! Sud ima drugačije mjere za njih, drugačije ih poima i tolerira im stvari koje punoljetnima nikada ne bi!
Općinski sud u Rijeci u presudi Pn-301/2016-6 od 29. prosinca 2016. godine, utvrdio je: „da se ne može očekivati od maloljetnice od 16 godina, koliko je godina u momentu nastanka predmetnog štetnog događaja imala tužiteljica, da obraća pozornost na okolnosti kao što su ima li vozilo tablice, a posebno je li vozilo osigurano. Tužiteljica da je bila stara 16 godina, dakle bila je maloljetna osoba, pubertetske dobi, a niti od jedne takve prosječne osobe da se ne može očekivati da provjerava je li vozilo u koje se ukrcava osigurano od automobilske odgovornosti jer se može postaviti pitanje zna li uopće bilo koja osoba te dobi što znači osiguranje od automobilske odgovornosti. Tužiteljica je bila prosječna srednjoškolka kojima nije svojstveno da vode brigu o tome je li vozilo kojim se prevoze osigurano i ima li tablice, a posebno im nije imanentno da znaju na koji bi način ove okolnosti uopće mogle provjeriti. Zbog svega prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti dokazao da je tužiteljici bilo poznato da ulazi u neosigurano vozilo, a time da ne postoji niti okolnost iz odredbe čl. 23. st. 1. t. 4. ZOOUP-a koja bi tuženika mogla osloboditi odgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljici“. Navedenu prvostupanjsku presudu uz navod kako se „prvostupanjski suda pravilno fokusirao na element svjesnosti i pravilno utvrdio da nije dokazano da je tužiteljica znala (imala svijest o tome) što znači neosigurano vozilo“ potvrdio i Županijski sud u Rijeci presudom Gž-853/2017-4 od 29. kolovoza 2019.
Pogledaju li se sve blagodati koje mladost i maloljetnost nose, doista se treba zapitati, zašto se svi tako silno žure „odrasti“ i ući u svijet punoljetnih! Jesu li pravo glasa i vozačka dozvola „B“ kategorije baš toliko primamljivi u odnosu na sve terete i obveze koji idu ruku pod ruku „u paketu“ s punoljetnošću?
