Javio nam se jedan vozač iz Zagreba, koji je u četvrtak putovao u Beč i natrag. Razlozi su bili neodložni obiteljski. Sigurno će vam biti zanimljivo ovo iskustvo, pa krenimo redom… Dakle, u jutarnjim satima došao je na hrvatsko-slovensku granicu u Maclju. Hrvatski policijsku službenici su ga propustili, a kad je došao do slovenskih uslijedilo je pitanje:
– Gdje idete?
Odgovorio je, u Beč i vraćam se odmah danas. slovenski policijski službenik mu je odgovorio:
– Možete dalje, ali nisam siguran da ćete proći austrijsku granicu. Ne puste li vas, odmah se vratite u Hrvatsku!
Sama poruka nije bila ohrabrujuća, ali policijski službenik je bio veoma susretljiv i pristojan. Po svjedočenju našeg vozača, na cestama u blizini Maribora manje je prometa nego na prometnicama u okolici Zagreba, a u sve benzinske stanice ulazi se s maskama na licu.
Sljedeća stanica je Šentilj, na slovenskom dijelu prijelaza nije bilo nikakvih problema, a onda je došao austrijski. Na njemu je bilo nekoliko slovenskih automobila i svi vozači su pokazivali neki dokument – očigledno se radi o radnicima koji svakodnevno putuju u Austriju. Cijeli je sustav protočan, vozačima i policiji očigledno je to rutina.
Hrvatskog vozača zaustavila je austrijska policija na granici uz pitanje:
– Gdje idete?
Objasnio je da ide u Beč i da se odmah vraća. Austrijanci su mu potom dali dokument koji je morao potpisati, a u kojem potvrđuje da je u tranzitu, da će se vratiti u roku 24 sata i da neće spavati u hotelima, zadržavati se duže od predviđenog roka povratka…, uz kaznenu odgovornost.
Nastavio je dalje. U Austriji je na benzinskim stanicama obavezna uporaba rukavica i maski, a u unutrašnjosti te države nije primijetio gotovo nijedan automobil s inozemnim registracijskim oznakama.
Na povratku je sve teklo glatko, na austrijsko-slovenskoj granici nije bilo austrijskih policajaca, slovenski građani opet su pokazivali neke papire svojim policijskim službenicima, a njega su samo propustili.
Ostala je još slovensko-hrvatska granica, odnosno povratak na Macelj. Slovensku policiju je prošao bez problema, a naš vozač kaže da je na hrvatskom dijelu granice bilo četiri-pet automobila. To su bila vozila sa slovenskim ili austrijskim registracijskim oznakama. Policija je kontrolirala svaki automobil oko deset minuta, vozači su pokazivali neke papire (vjerojatno potvrde da idu na sastanke ili dokaze o vlasništvu nekog objekta u Hrvatskoj), a nakon toga su parkirali sa strane i prolazili dodatne preglede.
Kad je naš vozač došao do policijskog službenika, nakon odgovora gdje je bio, dobio je detaljne upute kako se ponašati u Hrvatskoj te papir na kojem su popisani simptomi koronavirusa i informacije kome se javiti u slučaju sumnje na bolest.
Evo, to je bila jednodnevna austrijska avantura.
