Trideset godina Renault Clija: Mali automobil za veliki uspjeh!

S proizvedenih preko 15 milijuna primjeraka od 1990. do danas Renault Clio stekao je slavu najprodavanijeg francuskog automobila svih vremena i prvog kojem je uspjelo steći dvostruku titulu europskog automobila godine

Clio je u grčkoj mitologiji poznata kao kći Zeusa i Mnemozine uz što je i grčka muza povijesti. Stari Grci su potom napravili izvedenicu Klio što bi se dalo prevesti kao „slava“. Odmah u startu treba tu naglasiti da je Clio srušio i višedesetljetnu kućnu tradiciju imenovanja modela Renaulta brojkama. U Renaultu su bili uvjereni da korištenje imenica daje topliji i ljudskiji aspekt vozilima uz i laku pamtljivost.

Dakle, Renault je u startu, 1990. godine, pri predstavljanju novog svestranog mališana po imenu Clio, prorekao uspješnu i slavnu budućnost svom novom modelu. Clio je bio zamjena za Renault 5 koji je s više od pet milijuna proizvedenih primjeraka bio do tada rekorder prodaje marke. No, malo je toga bilo slično između dvaju bestsellera. Clio je bio dizajniran za stepenicu više – mali automobil s karakteristikama velikog. Zadržavši uglavnom kompaktne dimenzije petice kao standard eksterijera, u interijeru je Clio bio s karakteristikama opreme iz viših segmenata. Dizajn nasljednika „petice“ trajao je gotovo pet godina, a svoje prijedloge je dao čak i Giorgetto Giugiaro.

Dizajn je naposljetku potpisao kućni Style Renault, a Giugiarove neiskorištene ideje u nekim detaljima mogli smo vidjeti na Fiat Puntu. Renault je Clio usmjerio prema rastućoj skupini kupaca koji su željeli više udobnosti i svestranosti, ali u kompaktnom formatu Renaulta 5 kojeg je vanjskim dimenzijama (3710 mm) nadmašio za 120 mm (u usporedbi s verzijom „petice“ s troja vrata) uz napomenu da je Clio imao međuosovinski razmak za  60 mm. U skladu s većim zahtjevima kupaca Clio je nudio klima uređaj, servo upravljač, električno podesiva i grijana vanjska ogledala, automatski mjenjač, ABS… Dostupne su u startu bile karoserijske izvedbe s dvoja i pet vrata, a razine opremljenosti rangirane su od bazne RL, potom RN i do luksuzne RT. Za motorizaciju su pri predstavljanju izabrana dva benzinska agregata – 1,2 sa 55 KS i 1,4 sa 75 KS te jedan 1,9 dizelaš sa 64 KS. Snaga motora prenosila se u svim slučajevima putem petstupanjskog mjenjača, a kod jačeg benzinca dostupan je bio po izboru i automatik. Po pitanju podvozja kod Clija su iskorištene tehničke finese koje je dvije godine ranije ponudio Renault 19.

Motorizacija je ubrzo narasla sukladno zahtjevima tržišta u kojem kontekstu treba izdvojiti 1992. predstavljen Clio 16V čiji je 1,8 litarski benzinac davao respektabilnih 135 KS dovoljnih za krajnji brzinski doseg od 210 km/h. U čast osvojene titule F1 ekipe Williams Renault, 1993. je na salonu automobila u Ženevi predstavljen i legendarni Clio Williams prepoznatljiv po isključivo tamnoplavoj boji karoserije i zlatnim alu naplatcima. Pokretao ga je motor snage 150 KS dovoljan za 215 km/h. Ekskluzivnost ove limitirane serije bila je potkrepljenja posebnom zlatnom pločicom sa serijskim brojem smještenoj u interijeru automobila.

Odmah po dolasku na tržište europski žiri je Cliju dodijelio i titulu automobila godine 1991. Svoju odluku žiri je pravdao sljedećim riječima: Clio posjeduje izvanredan stil, dobru razinu kvalitete, velikodušno dimenzionirani interijer i prtljažnik te obilje opreme kao nikada do sada u vozilima ove veličine velikog proizvođača!

Nakon što je u međuvremenu Clio postao najprodavaniji francuski automobil u Europi, u proljeće 1994. Renault je odlučio osvježiti svoj bestseller prvim redizajnom koji je osim vizualnih poboljšanja donio zapravo cijeli niz važnih novih sigurnosnih elemenata. Na jesen je predstavljen i najjači Clio prve generacije – Clio Maxi. Renault ga je predvidio za buduća reli natjecanja, a ova studija pokretana je motorom s 250 KS čija se snaga prenosila samo na prednje kotače preko šeststupanjskog ili sedamstupanjskog sekvencijalnog mjenjača. Interesantno je spomenuti i elektrifikaciju Clija napravljenu za carshare projekt u francuskom mjestu Saint Quentin-en Yvelines 1998. godine. Pedeset primjeraka električnih Clija izrađeno je s radijusom kretanja oko 40 km s jednim punjenjem u okolnostima gradske vožnje. Prvi dio sage o Cliju završen je 1998. sa 4.087.513 proizvedenih primjeraka, čime zapravo drži i rekord među svih pet generacija.