Ljudi su uvjereni da im je nekako usađen osjećaj za pravdu s jedne strane, a s druge životom jamče da su u stanju namirisati navodne apsurdne situacije koje (opet navodno) sa zdravim razumom veze nemaju ili im se to bar tako čini. Primjerice, kada upravo vaše vozilo s gotovo posve praznog parkirališta trgovačkog centra digne pauk. Niti koga ugrožavate, niti kome smeta vaše vozilo, parkirališnih slobodnih mjesta u izobilju, svatko drugo vozilo može parkirati gdje poželi ali ne, došao je pauk i digao upravo vaše vozilo, samo vaše vozilo. Naravno i snosite troškove za to! Urođeni smisao za pravdu i pravicu navodi vas da se sudite do krajnje instance, jednostavno morate vrištati do neba i iznositi pred sud taj teatar apsurda. Prigovarati ćete i žaliti se do kraja! Naime, prema vašem mišljenju i suci su ljudi i njima apsurdne situacije moraju biti apsurdne.
Upravo predmetom s takvim činjeničnim opisom otprilike, bavio se Županijski sud u Zadru i donio presudu broj Gž-992/17 od 15 ožujka 2019. Vlasnik je svoje vozilo parkirao na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje osoba s invaliditetom, a da pri tom sam nije imao istaknut znak pristupačnosti. Učinio je to na praznom parkiralištu na kojem je bilo još 350 praznih redovitih parkirnih mjesta i još 50 praznih mjesta za osobe s invaliditetom. Riječ je pri tom bila da stvar bude zanimljivija o privatnom parkingu trgovačkog centra.
Vlasnik vozila, ogorčen po svoj prilici, žali se na presudu kojom mu je naloženo plaćanje troškova započetog premještanja vozila kao i trošak postupka! Žali se i ističe u žalbi kako je prvostupanjski sud „propustio ispitati tko je nadležan za postupanje na parkiralištu kada se radi o privatnom parkingu trgovačkog centra, imaju li tu ovlaštenje postupati pauk i policija“. Ističe nadalje kako se sud uopće „nije očitovao na činjenicu da je parking bio prazan, pa se postavlja pitanje da li se izmiještaju vozila kada uz predmetno parkirno mjesto ima još 350 praznih redovitih parkirnih mjesta i još 50 mjesta za invalide ili se samo kažnjava“.
Znači vlasnik vozila iznosi stav da sud u prvom stupnju nije utvrdio sve relevantne činjenice, odnosno da ih nije uopće utvrdio ili ih je pogrešno utvrdio! Nije loše, nije loše za istaći, ali ima jedno veliko ali koje vam može dobro doći uvijek kada upitate ima li smisla suditi se, žaliti i prigovarati! Morate voditi računa o pravilima postupka koji se tiču sporova male vrijednosti. Naime, ne možete se vi žaliti iz bilo kojeg razloga koji vama padne na pamet, čak i ako vama ti razlozi zvuče vrlo razumno i razborito. Jednostavno nemate pravo iznositi neke žalbene razloge.
Pazite sporovima male vrijednosti, smatraju se prvenstveno sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, osim u zakonom propisanim slučajevima! Granica je dakle na deset tisuća kuna, a toliko pauk i parkiranje ne koštaju! Kada se radi o sporovima male vrijednosti vi se ne možete žaliti zbog toga što sud nije pravilno ili potpuno utvrdio činjenično stanje! Zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliti se ne možete! Sud nije utvrdio po vama niz ekstremno važnih činjenica za odlučivanje ili ih nije utvrdio kako treba, nema veze! Vi se zbog toga ne možete žaliti. Pojeo vuk magare! Možda ste vi u pravu, možda objektivno zaista sud nije utvrdio sve što je trebao od činjenica, jednostavno propustio. Žao nam je takva su procesna pravila.
Tako se drugostupanjski sud u ovom konkretnom predmetu uopće nije osvrnuo na žalbene navode vlasnika vozila koje se tiču činjeničnog stanja i propusta suda da utvrdi ovlast policije na parkiralištu trgovačkog centra kao ni propusta suda suda da se očituje na činjenicu posve praznog parkinga na kojem njegovo vozilo nije nikog smetalo ni ometalo. Mnogi su se našli upravo u ovakvoj situaciji i postavili upravo ista ili slična pitanja, a sada znate što sud misli o takvoj situaciji i kako svaka činjenična priča i činjenični prigovor prestaje na granici od 10.000,00 kn!
Na kraju, budimo iskreni, vozač ipak nije trebao parkirati na mjesto predviđeno za osobe s invaliditetom.
