Sudar vozila koje pretječe i drugog vozila koje skreće ulijevo: Tko je kriv?!

Stav je sudske prakse da se i prilikom pretjecanja vozač dužan kretati dopuštenom brzinom. Međutim ni zaborav na retrovizor i okret glave nije blagonaklono tretiran

Kada imamo kombinaciju pretjecanja i skretanja ulijevo kojim se sječe put drugom vozilu, e tu zna biti gusto i zna loše završiti. Česte su prometne nesreće u kojima na vozilo koje skreće ulijevo nalijeće vozilo u pretjecanju. Nisu se uočili ili su se prekasno uočili! Vozila u pretjecanju kreću se dakako i moraju kretati brže od vozila koje namjeravaju preteći. Brzina, nepažnja i eto lošeg ishoda.

Kako si pomoći? Pogled, okret! Zvuči jednostavno! Svako sretanje ulijevo mora biti praćeno pogledom u retrovizore, okretom glave i provjerom mrtvog kuta. To su radnje koje moraju ići u kompletu s davanjem lijevog pokazivača smjera što ga žmigavcem volimo nazivati. Redoslijed nije sporan nikome. Prije nego se posve uvjerite da vas nitko nije nakanio pretjecati ne motajte volan. Pogled, okret, nije teško a može spasiti stvar, čak i život!

Naravno da vas zanima kako stvari stoje kad u takvoj situaciji do prometne nesreće dođe. Vi niste gledali ili niste dovoljno dobro gledali a vozilo koje vas je pretjecalo bilo je prebrzo! Tko je kriv ili tko li je više kriv! Stav je sudske prakse da se i prilikom pretjecanja vozač dužan kretati dopuštenom brzinom. Međutim ni zaborav na retrovizor i okret glave nije blagonaklono tretiran.

Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-1964/13-2 od 10. listopada 2013. utvrdio je postotke odgovornosti 70% : 30% (omjer) konstatiravši pri tom: „prema ocjeni ovog Suda osnovni uzrok nastanka štetnog događaja je nepropisna vožnja vozača koji je kritične zgode, a da prethodno nije utvrdio može li započeti radnju skretanja ulijevo, započeo ovu radnju i to u vrijeme kada je vozilo drugog vozača bilo u fazi pretjecanja njegova vozila, pa je na taj način „presjekao“ put vozilu tog vozača u kretanju. Drugim riječima on je opisanim propustima stvorio opasnu situaciju u prometu s obzirom da nije smio započeti radnju skretanja ulijevo a da se prethodno nije uvjerio dopušta li mu to prometna situacija, a što je on propustio učiniti. S druge strane brzina kretanja vozila u pretjecanju bila je veća od dopuštene za naseljeno mjesto ali ona nije osnovni uzrok nastanka štetnog događaja jer treba imati na umu da je radnja pretjecanja poduzeta gdje je to bilo dopušteno. No i prilikom pretjecanja vozač je dužan kretati se dopuštenom brzinom“. Stoga je utvrđeno kako je prvostupanjski sud, ocjenjujući ukupne propuste na strani oba sudionika štetnog događaja pravilno ocijenio suodgovornost nastaloj šteti od 70% na strani vozača koji je poduzeo radnju skretanja kada ga je već pretjecalo drugo vozilo na mjestu gdje je to bilo dopušteno, a 30% vozača koji je u pretjecanju upravljalo vozilom brzinom većom od dopuštenje.