Pravni savjeti: Slučaj s hrvatskog suda koji objašnjava kada morate imati uključena duga svjetla!

U jednoj prometnoj nesreći doprinos vozača procijenjen je na 80% jer je utvrđeno da pri vožnji nije koristio duga svjetla što je protivno čl. 106. ZSPC-a

Vožnja noću u uvjetima smanjene vidljivosti je izazov. Osobito u obzir uzmite aktualno doba. Zima je! Noć ranije pada! Na vozilu u prometu na cesti noću i u slučaju smanjene vidljivosti moraju biti upaljena svjetla. Gotovo pjesnički je zakonodavac u temeljnom propisu koji regulira sigurnost prometa na cestama definirao pojam noći. Nije noć prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama samo mrkla mračina, nego se pod tim pojmom noći podrazumijeva vrijeme od prvog sumraka do potpunog svanuća.

Što se vas tiče kako zakon definira noć? Nemojte postati žrtvom vlastitog ega i neosnovane samodopadnosti u pogledu intelektualnih i vozačkih sposobnosti. Brojni fantastični vozači s dugogodišnjim iskustvom nisu dobro završili. Što vama vrijedi što ste pažljivi i iskusni kad vaša sudbina u prometu ovisi i o drugima. Niste sami na cesti!

Treba svijetliti i osvijetliti se! Ono što je mnogima čudno na prvu je činjenica da su duga svjetla pravilo, a kratka izuzetak. Naime, izrijekom tako zakon kaže! Za osvjetljavanje ceste vozač motornog vozila u pravilu upotrebljava duga svjetla.

Sad ćete naravno pitati, a tko je taj tko će vas proganjati i na pleća vam stavljati krimen da niste upalili duga svjetla, a trebali ste. Znate kako to ide, nitko ne pita ništa, sve do jednom! Propitivat će vas i vaše postupke, i svjetla i brzinu u slučaju prometnih nesreća, a tu se vozači koji se slijepo ne drže pravila za koja možda nisu ni znali da postoje nikako dobrom startnom pozicijom ne mogu pohvaliti. Zorno je to prezentirano u obrazloženju odluke Gž-774/17-2 od 25. travnja 2018. Županijskog sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici: “Naime, iz prometno-tehničkog vještačenja utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila u uvjetima sumraka i smanjene vidljivosti zbog kiše te da je došlo do frontalnog naleta središnjim dijelom osobnog automobila na neosvijetljeni bicikl kojim je upravljala M. S. neoznačena reflektirajućom odjećom u istom smjeru, što ukazuje da se ista nije kretala bliže desnom rubu kolnika za pravac svog kretanja. Doprinos vozača procijenjen je na 80% jer je utvrđeno da pri vožnji nije koristio duga svjetla što je protivno čl. 106. ZSPC-a, a nema dokaza da su postojali u prometu razlozi za vožnju pod kratkim svjetlima pa iako je vozio brzinom manjom od propisane da očito istu nije prilagodio uvjetima na cesti, čime je postupio i protivno čl. 51. navedenog Zakona”.

Na teret vam se očito može staviti i što niste vozili za vožnju s dugim svjetlima, a trebali ste iako vi osobno znate za slučajeve gdje vas teroriziraju jer vozite s dugim svjetlima pa kao zasljepljujete druge. No, ne uočite li pravodobno drugo vozilo, zavoj, pješaka, biciklistu, prepreku na putu zbog zaslijepljenosti, eto jada iznenada! Tako malo treba za loš ishod!

Ako do neželjenog naleta ipak dođe, trebate znati da će vam zaslijepljenost tuđim svjetlima biti loš alibi. Naime, vi kao vozač morate moći predvidjeti sve, sva i svakog! Ako ne vjerujete glasniku, povjerujte sudskoj praksi. Tako je Županijski sud u Koprivnici u obrazloženju svoje presude Kž-39-2010-3 od 3. veljače 2010. uredno istaknuo: “Ako su okrivljenika zasljepljivala svjetla nadolazećeg vozila iz suprotnog pravca, onda je okrivljenik bio dužan, radi daljnje sigurne vožnje, znatno smanjiti brzinu svog kretanja, a po potrebi i zaustaviti svoje vozilo ukoliko je ocijenio da zbog zaslijepljenosti ne može dalje sigurno upravljati svojim vozilom”.

Bitno je uvijek da vas vozač nailazećeg vozila pravodobno uoči, ali ne i zaslijepi! Kad bi svatko krenuo od sebe, osnovano bi bilo upitati se koliko puta ste zaustavili vozilo na kolniku i odmah, istog trena, na sebe navukli reflektirajući prsluk! Nije bitno je li razlog zaustavljanja neki kvar na vozilu, prometna nesreća ili nešto posve četvrto! Koliko puta ste vidjeli da se vozači oko zaustavljenih vozila vrzmaju, kreću u reflektirajućim prslucima? Nikad ili gotovo rijetko, a ako ste ih i ugledali, gotovo sigurno se radi o osobama kojima je redovni posao na neki način vezan uz nošenje reflektirajućeg prsluka.

Nije poanta u kazni! Kazna je beznačajna! Svega 300 kuna. Smiješna kazna! Ono što je presudno je da vas taj komad umjetnog, plastičnog materijala, oku ne odveć ugodnog može spasiti invaliditeta ili još gore posljedice. Drugi vozači moraju vas pravodobno uočiti kako bi vas mogli pravodobno izbjeći.

Vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu, prometne nesreće ili drugog opravdanog razloga prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku dužan je tijekom kretanja izvan vozila označiti se reflektirajućim prslukom, poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila i vozilo odmah ukloniti s kolnika. Ova odredba ne spominje ni noć, ni dan, ni zoru, ni svitanje, a još manje sumrak. Previše je ljudi stradalo od naleta drugog vozila kad su zbog minorne prometne nesreće izišli iz svog automobila. Prva nesreća tek nešto zgužvanog lima, možda okrznuti branik a onda iziđete kako biste obišli vozilo, raširili ruke u čuđenju prema drugom vozaču, sagnuli se, pogledali, a onda nalet drugog vozila! Niste pravodobno uočeni!

Osim na noć, obratite posebnu pozornost i na smanjenu vidljivost. Ne misli se pritom dakako na to da vam se muti i magli pred očima zbog slabovidnosti ili nekih opojnih sredstava! Zakon kaže kako smanjena vidljivost postoji ako zbog nepovoljnih atmosferskih ili drugih prilika (magle, snijega, kiše, prašine, dima i sl.) vozač ne može jasno uočiti druge sudionike u prometu ili prometni znak na udaljenosti od najmanje 200 metara na cesti izvan naselja, odnosno od najmanje 100 metara u naselju.

Sad vi vidite što i kako jasno uočavate na 100, a što na 200 metara! Zašto je to bitno? Zato što u uvjetima smanjene vidljivosti vrijede druga pravila! Osobito se to tiče brzine kretanja! Brzina koja se smatra dozvoljenom u normalnim okolnostima, kad pogled jasno na kilometre seže, ne znači da se njome može voziti i kad govorimo o uvjetima smanjene vidljivosti. Znate i sami kako režite na one koji mile prometnicama poput glista čim padne kap kiše ili prvi sumrak počne padati, a oni možda samo prilagođavaju vožnju uvjetima na cesti! Sve je dobro kad se dobro završi i kad vi koji imate savršeni vid na kojemu bi vam i profesionalni snajperist pozavidio protutnjite i kroz noć i kroz maglu kao u pol bijela dana, bez ikakve razlike. To je za pohvalu, do prve prometne nesreće. Tad se stvari drugim metrom mjere i morate znati da “to što je na mjestu prometne nesreće prometnim znakom dozvoljena brzina kretanja do 70 km/h ne znači da se tom brzinom može upravljati i kad je vidljivost znatno smanjena”, tako to sud konstatira u ranije spominjanoj sudskoj odluci Kž-36/2010-3 od 3. veljače 2010.