Prošle godine na hrvatskim cestama smrtno je stradalo 65 pješaka! Kolika je cijena života jednog pješaka i kakve su zatvorske kazne za smrtonosni nalet na pješaka za vozače automobila. Uvijek ima drastičnih i graničnih slučajeva i svaka medalja ima dvije strane, ovisno jeste li u ulozi vozača ili nekog bliskog konkretnom pješaku, čovjeku s imenom i prezimenom. Možemo polemizirati, možemo se osjetiti ‘izdanim od sustava’, ali konkretni slučajevi i presude pružaju najbolji uvid u stvarno stanje stvari.
Izvršimo li uvid primjerice u odluku Županijskog sud u Velikoj Gorici u predmetu Kž-252/17 od 5 rujna 2017. (povodom žalbe izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici K-191/16), može se jednostavno utvrditi da je vozaču osobnog vozila ‘odrezana’ kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci jer pri izlasku iz nepreglednog zavoja nije prilagodio brzinu kretanja te je izgubio nadzor nad vozilom i zahvatio desnim kotačima zelenu površinu, pri čemu je središnjim dijelom prednjeg dijela automobila udario pješakinju. Ona je odbačena na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo te je preko krova pala na zelenu površinu zadobivši višestruke tjelesne ozljede uslijed kojih je nastupila smrt. Utvrđeno je pritom da je i pokojnica kršila prometne propise krećući se desnom stranom kolnika, gdje se nije smjela nalaziti.
Sud je pritom utvrdio i da je okrivljenik kao vozač trebao uvažiti cjelovitost prometnih uvjeta, posebice noć i nailazeći zavoj, koji su mu nalagali da upravo vozi onom brzinom kojom bi svojom aktivnošću izbjegao nesreću bez obzira na najveću dopuštenu brzinu, a vodeći računa o dosegu svjetala svog automobila. Vještaci su naznačili da bi s obzirom na domet kratkih svjetala i mogućnost uočavanja oštećenice nalet bio izbježiv kod brzina do 36 km/h, a pri vožnji pod dugim svjetlima do 45 km/h (a ne 60 km/h, kojom je udario pokojnicu). To su upravo brzine kod kojih bi nalet bio izbježiv.
Stavite sad ruku na srce i priznajte kad ste zavoj s upaljenim kratkim svjetlima prošli brzinom manjom od 36 km/h. Pokušajte se prisjetiti kad ste posljednji put s punom pažnjom očekivali nakon izlaska iz zavoja pješaka koji se kreće desnom stranom kolnika. Pješaka koji krši propis! Očito je riječ o situaciji koja se većini može tako lako dogoditi. Sudovi posebno upozoravaju na postojanje razlike, pazite goleme razlike između dopuštene brzine s jedne strane i adekvatne brzine s druge strane. Kad se dogodi prometna nesreća, a osobito prometna nesreća sa smrtnim ishodom, relevantno će biti pitanje jeste li vozili adekvatnom brzinom? Naime, ono što vozači redovito zanemaruju je činjenica da je moguće voziti dopuštenom brzinom, ali da to jednostavno za nevinost nije dovoljno! Traži se vožnja adekvatnom brzinom. Koja je brzina adekvatna? To je ona brzina s kojom se s obzirom na uvjete i stanje kolnika može izbjeći prepreka, a to se procjenjuje u svakom konkretnom slučaju.
Što je to značilo u konkretnom slučaju? To je značilo da u uvjetima noćne vožnje i slabo osvijetljenog kolnika, postojanja zavoja gdje je granična brzina vožnje oko 60,8 km/h i dometa kratkih svjetala, svaki vozač je dužan prilagoditi brzinu vožnje da uz pravodobno reagiranje može izbjeći prepreku na kolniku. Morate priznati da tom zahtjevu nije lako udovoljiti! U svakom trenutku bi prosječan vozač morao moći znati koja je brzina primjerena u svakoj pojedinoj prometnoj situaciji, u svakom djeliću sekunde, a s obzirom na zahtjev da to bude brzina pri kojoj on može pravodobnom reakcijom izbjeći prepreku na kolniku naletom na istu.
Okolnost što se pješak nepropisno kreće nedvojbeno daje doprinos nastanku nesreće, ali taj doprinos može biti od utjecaja na odluku o kazni, a ne i na pitanje kaznene odgovornosti optuženika, vozača vozila kojim je usmrćen pješak. Zanima vas kolika je kazna dodijeljena vozaču? Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Sud je pritom uzeo u obzir i da je vozač napustio mjesto nesreće nakon naleta te nije događaj prijavio policiji, a uz to je i više puta prekršajno kažnjavan za kršenje odredbi s područja prometa. Što god da se dogodilo, napuštanje mjesta nesreće uvijek će vam ići na teret.
Možemo upozoriti još na jedan slučaj iz sudske prakse. Slučaj koji se pred Općinskim sudom u Varaždinu vodio pod brojem K-294/14. U navedenom predmetu presudom od 30. ožujka 2016. vozač osobnog automobila osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine jer je ‘približavajući se pješačkom prijelazu propustio upotrijebiti osobit oprez i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može zaustaviti svoje vozilo, olako smatrajući da takvom vožnjom neće nikoga ugroziti, uslijed kojeg propusta nije uočio malodobnog pješaka koji je prelazio kolnik i nije pravovremeno zaustavio svoje vozilo‘. Vozač je, naime, udario pješaka koji je dobio višestruke tjelesne ozljede od kojih je preminuo na mjestu događaja. Vozač se žalio protiv takve presude, ali presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi Kž-180/2016 od 31. ožujka 2017., potvrđena je prvostupanjska presuda
Naravno da će neki postaviti upit, s obzirom na to da vozač automobila upravlja opasnom stvari, je li sudska praksa ikad zabilježila slučaj u kojem je samo, jedino i isključivo, za nesreću kriv pješak. Odgovor je potvrdan. Postoje doista i takvi slučajevi. Međutim, kod njih se uvijek vozač vozila kretao, pazite sad, primjerenom brzinom, znatno nižom od dopuštene. Takav primjer sadržan je u odluci Županijskog suda u Zagrebu Gžn-598/07 od 3. siječnja 2008. ‘Ocijenjeno je da je štetni događaj uzrokovan isključivo radnjom mlt. oštećenika koji je iznenada počeo pretrčavati kolnik u vrijeme dok je za prijelaz pješaka na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo i čije posljedice vozač nije mogao spriječiti, odnosno otkloniti (kočenjem, skretanjem) unatoč primjerenoj brzini kretanja (30 km/h, znatno nižoj od dopuštene 60 km/h).‘
Ono što vas može spasiti od sraza s pješakom (te pomoći u nekom sudskom slučaju ako dođe do sraza) uvijek su samo izuzetno mala brzina kretanja i oprez. Riječ je, dakako, o brzini nižoj od dopuštene.
