Zabrane i ograničenja! Tako bi se najslikovitije u dvije riječi mogla definirati zakonska regulativa u pogledu sigurnosti prometa na cestama i oko njih. Zašto oko njih? Pa ne odvija se promet samo na cestama, osim toga vozačima je bitan i promet koji se ne odvija, onaj koji miruje. Treba vozilom negdje i stati, treba vozilo negdje i ostaviti. Parkirati! Tu tek zabrana ne manjka. Nemoj na cesti, nemoj uz cestu, nemoj na nogostupu, nemoj u blizini križanja, nemoj u blizini pješačkog prijelaza, nemoj gdje je znakom zabranjeno. Gdje onda? Na označenim parkirališnim mjestima. Kako se toga samo netko sjetio? Kao da označenih parkirališnih mjesta i slobodnih parkirališta ima na pretek, pa je samo „do vozača“ da tu stane. To ulazi u kategoriju „moje pjesme, moji snovi“ kako u gradovima, tako i u manjim mjestima osobito u žiži ljetne sezone! Nigdje mjesta za parkirati, nigdje za uglaviti se, ma niti za lijek. Gube se živci, samo što šake ne rade kada više aktera zapikira na isto parkirno mjesto.
Kruži se u nedogled, sve čekajući hoće li tko izaći pa da se na njegovo mjesto stane. Onda se ugleda neka izravnana zemljana površina, na njoj ima vozila parkiranih, ali gle za divno čudo i neko prazno mjesto. Nije parking, nije asfaltirano, nije betonirano, nema veze. Štoviše niti je nogostup, niti kome smetate, nije ni u blizini ni pješačkog prijelaza, ni raskrižja, ni hidranta nema na vidiku. Međutim „ne lezi vraže“, nakon nekog vremena kazna. Parkirali ste na zelenoj površini. Kakvoj zelenoj površini? Vlati trave nema u radijusu od sto metara. Gdje to točno i u kojem u zakonu piše da se ne smije parkirati na zelenoj površini, odnosno zemljanom terenu? Zakon o sigurnosti prometa na cestama sigurno ne sadrži odredbu koja brani parkiranje na takvoj površini.
Točno u pravu ste! Ne piše. Nije u zakonu, ali postoji u odlukama o komunalnom redu. Nije zakon, ali je propis. Svaka jedinica lokalne samouprave koja iole drži do sebe i svog zelenila, svojim propisima brani parkiranje na zelenoj površini. Brani čak i ako na površini predviđenoj da bude zelena, trava još nije nikla, a nije nikla upravo zato što vi i takvi kao vi tamo parkirate. Takav je stav očito uvriježen, netko kriv mora biti, pa zašto to ne biste bili vi. Ne dajete travi priliku za nicanje i rast. Pitanje je i jesu li nadležni uopće bili u mogućnosti posijati travu ili nisu bili u mogućnosti zbog parkiranih. Nije šala! Uglavnom je u odlukama o komunalnom redu jasno definirano kako je na javnim zelenim površinama zabranjeno između ostalog i zaustavljanje, ostavljanje i vožnja motornih vozila. Javne zelene površine su parkovi, drvoredi, živice, cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni sportski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i sl.
Imajući sve navedeno u vidu Visoki prekršajni sud je zauzeo stav kako: „u javne travnjake spadaju i površine koje su namijenjene da budu travnjaci, ali su ostale zemljane uslijed parkiranja motornih vozila. Preciznije u odluci G 1759/98, od 18. siječnja. 2000. iznosi se kako je “Rješenjem o prekršaju, okrivljenik proglašen krivim, što je protivno Odluci o komunalnom redu parkirao vozilo na zaštićenoj zelenoj površini. U razlozima žalbe okrivljenik poriče činjenje prekršaja, ističući da parkiranjem automobila na zemljanoj podlozi nije ostvario obilježje prekršaja, jer je čl. 42. st. 1. toč. 6. Odluke o komunalnom redu sankcionirano samo parkiranje na zelenim površinama. Ovaj sud nije uvažio izneseni prigovor žalbe, jer u javne travnjake kao zaštitnog objekta glede prekršaja propisanih komunalnom odlukom, spadaju i površine na kojima nije došlo do nicanja trave upravo zbog parkiranja motornih vozila, pa je stoga okrivljenik zakonito proglašen krivim i kažnjen.”
Što reći? Budite uporni u traženju sigurnog i provjerenog mjesta za dopušteno parkiranje, onog na kojoj vam neće zalijepiti kaznu ni po kojoj pravnoj osnovi.
