Ima pojmova čiji se sadržaj podrazumijeva. Reklo bi se zdrava logika ti govori o čemu se tu radi. Međutim, kad je riječ o zakonskim tekstovima to baš nije uvijek tako. Ima tu različitih logika ono što se na prvu čini posve sadržajno pojmom čistim popuni gorskog potoka na izvoru, postane mutno, duboko, nejasno čim se treba kakvo pravo ostvarivati, a ako je još kakav novac u pitanju zavrzlamama i zahtjevima kraja nema.
Na takve probleme se nailazi i kod pojma šteta od nepoznatog vozila. Kada vas netko pita kakvo je to nepoznato vozilo, što ćete reći? To je ono kojem ne znam ni boju, ni marku, ni tip, a osobito su mi njegova registracija i vlasnik nepoznati? Naime, da znam registraciju ne bi bilo nepoznato, već bih tražio policiju za pomoć. Zašto za pomoć, zato jer se u kontekstu nepoznatog vozila spominje šteta, odnosno naknada štete koju je to vozilo prouzročilo. Netko vas udari dok stojite na semaforu, zgužva lim, vi zadobijete trzajnu ozljedu, a on kao da se ništa dogodilo nije produži dalje. Niti pisma, niti razglednice, niti razmjene podataka, a vi tako u šoku, ne samo da niste zapamtili registraciju ili pojedine oznake već naravno niste ništa ni snimili ni fotografirali. Možda ste izbjegavali nalet nekog vozila s kojim je frontalni sudar bio neizbježan pa instinktivno skrenuli u svrhu njegovog izbjegavanja, sletjeli s ceste, povrijedili se, a on se ni zaustavio nije. Možda vas je neko vozilo udarilo, vozač izišao, porazgovarali ste, konstatirali da je sve u redu, nakon nekoliko sati bolovi, a vi u onom šušuru zapravo niste ni zapisali podatke čovjeka s kojim ste ljudski razmijenili nekoliko rečenica. Odlazite do liječnika, shvaćate da se ne može reći da je sve u redu. Je li i njegovo vozilo nepoznato vozilo? Kud krenuti, od koga odštetu tražiti, što vam je za činiti. Što prolazi, a što ne? U kojim situacijama imate mogućnost uspjeha po postavljenom zahtjevu za naknadu štete, a u kojima su zakon i stajališta sudske prakse jedinstvena kako tu neće biti uspjeha za oštećenog. Istodobno vam se čini da su kamere sve prisutne, svi sve snimaju. To je tako dok ne zatreba!
Prvo da istjeramo na čistac za koje štete od nepoznatog vozila možete zahtijevati naknadu i od koga. To nema veze s kasko osiguranjem i vašom policom po toj osnovi! To je jasno. Relevantni zakon je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila ima pravo zahtijevati naknadu štete samo zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja a odštetni zahtjev može podnijeti Hrvatskom uredu za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb. Dakle, ukoliko imate samo materijalu štetu, zaboravite na naknadu štete od nepoznatog vozila po ovoj osnovi i podnošenje odštetnog zahtjeva Hrvatskom uredu za osiguranje. Samo tjelesna ozljeda, oštećenje zdravlja ili smrt!
Što je od presudne važnosti kod postavljanja odštetnog zahtjeva od nepoznatog vozila? Naknadna pamet! Trebate odmah znati što vam je činiti jer ukoliko vam naknadno sine ideja da biste mogli tražiti naknadu štete, moglo bi biti ozbiljnih problema. Ozbiljnih u toj mjeri da postoji velika mogućnost da vas odbiju. Gledajte, ne sjede u Hrvatskom uredu za osiguranje naivci koji jedva čekaju da se nekom s velike hrpe nekorištenog novca kojom raspolažu, isplati neki iznos temeljem zahtjeva za naknadom štete od nepoznatog vozila. To bi značilo da svaka druga iole kreativnija i dovitljivija osoba kad god se polomi, ozlijedi na bilo koji način, uključujući i vlastitom nespretnošću može podnijeti zahtjev da je do tjelesne ozljede ili oštećenje zdravlja došlo od nepoznatog vozila. Izjavi to kod liječnika na hitnom prijemu, napiše to u odštetnom zahtjevu i još jednom ponovi pred Hrvatskim uredom za osiguranje i eto novci kapnu u džep, odnosno na račun. Kako da ne?
Treba nešto, zapravo štošta dokazati, a dokazuje se dokazima, dakako. Oštećena fizička osoba tvrdi da joj je šteta (tjelesna ozljeda, smrt ili oštećenje zdravlja) nastala upotrebom nepoznatog vozila mora dokazati da je pretrpjela štetu, što ne bi trebao biti problem ali i činjenicu da je ta šteta doista nastala od strane nepoznatog vozila u pokretu. No, to nije sve! Postoji još jedna začkoljica na kojoj mnogi padaju, a vezana je upravo uz ranije spomenuti sindrom naknade pameti. Morate, pazite sad, dokazati i da niste bili u mogućnosti identificirati vozilo! Čujte, traži se nešto i vašeg angažmana. Razlozi su krajnje jasni i nećete vjerovati, vrte se oko pitanja financija! Uvijek se negdje na kraju, ako ne već u samom startu, pojavi pitanje novca! S čijeg računa će se platiti! Naime, da je vozilo identificirano, registracijskom oznakom, vrlo lako bi se došlo do osiguravajućeg društva kod kojeg je ono osigurano, odnosno došlo bi se do odgovornog osiguratelja i on bi bio dužan nadoknaditi vam štetu ukoliko dokažete sve što se dokazati mora. Ovako, kad je od nepoznatog vozila, štete isplaćuje Hrvatski ured za osiguranje. Prirodno je i logično da svatko gleda kako bi se izmakao od plaćanja nekog iznosa!
Nećete vjerovati, ali vrlo često sudovi odbijaju odštetne zahtjeve za naknadom štete od nepoznatog vozila budući tužitelj, oštećenik nije dokazao da nije bio u mogućnosti identificirati vozilo, odnosno sud utvrdi da je bio u mogućnosti ali eto, nije to učinio. Nećete vjerovati, ali ta situacija doista ne proizlazi uvijek iz loših namjera. Naprotiv, nekad je u igri doslovno ljudska dobrota, nekada nesnalaženje u nedvojbeno stresnoj situaciji. Znate ono, trkne vas auto na pješačkom prijelazu ili možda u njegovoj blizini, ne jako, odnosno vama se ne čini baš jako, niste sigurni sami u sebe da ste dobro uopće gledali prije nego ste zakoračili ili ste bili u vlastitom svijetu okupirani nekim svojim mislima. Vozilo se zaustavi, vozač vam pomogne, vi se pridignete. Prvo što izgovarate, nije mi ništa, nije mi ništa, kao dijete kad zna da se spotaklo unatoč prethodnim opomenama roditelja o dužnoj pažnji. Vi se gotovo ispričavate, sve je u redu, eto nije mi ništa, stanje šoka, stanje zbunjenosti, udarac vas je prenuo iz vlastitih misi. Prizemljeni na neželjeni način. Niste ni sigurni baš u svoju potpunu nevinosti. I tako uz frazu „nije mi ništa“, dobro je, srećom nije gore, odlazite. Odlazite vi, odlazi vozač vozila. Naknadno kad neželjena epizoda prođe i kad se oslobodite intenzivne reakcije svog živčanog sustava, eto nove faze. Sve vas počinje boljeti. Kažemo kolokvijalno, kad se ohladi. Kada ispričate nekome što se dogodilo, a ovaj se hvata za glavu, hladnu, racionalnu, kreće se liječniku. Konstatira se što je bilo, rane se vidaju, eventualni prijelomi utvrđuju, prepisuju medikamenti, određuje mirovanje, bolovanje i kako to već ide. I onda vam sine, naknada štete od nepoznatog vozila. Izgleda jednostavno, Hrvatski ured za osiguranje, podnosite zahtjev, prilažete liječničku dokumentaciju. Kad tamo, negativan odgovor! Zašto? Konstatiraju kako se tu ne radi ni o kakvoj šteti od nepoznatog vozila jer ste vi bili u mogućnosti to vozilo identificirati, mogli ste razmijeniti podatke ali niste, mogli ste zapamtiti, zapisati, slikati registarsku oznaku, ali niste mogli ste odmah obavijestiti policiju ali niste. I što sad? Ništa! Sudovi su stava da u situacijama kada ste bili objektivno u mogućnosti poduzeti radnju u pravcu identifikacije vozila a niste poduzeli ni jednu, odbija se tužbeni zahtjev. Znači, kratko, jasno, jednostavno, neuspjeh.
Konkretno? Evo konkretno, presuda Županijskog suda u Varaždinu Gž-383/2022-3 od 7.3.2023. Vozeći bicikl tužiteljica je naletjela na naglo otvorena stražnja vrata nepoznatog (taxi) vozila, uslijed naleta pala s bicikla, zadobila prijelom desne palčane kosti, prijelom glavice desne palčane kosti prijelom u području desnog lakta. Hrvatski ured za osiguranje osporio je njen zahtjev navodeći da je ona bila u mogućnosti komunicirati s vozačicom vozila i utvrditi registraciju i stoga se ne radi o nepoznatom vozilu. Sud je utvrdio da ona nije dokazala da joj šteta nastala od nepoznatog vozila jer je nakon pada bila pri svijesti, razgovarala je s vozačicom i putnicom koja je otvorila stražnja vrata, one su joj ponudile pomoć ali ju je ona odbila. Naknadno su utvrđene ozljede. Sud nije prihvatio tvrdnje da zbog jakih bolova i pretrpljenog straha nije bila u stanju identificirati vozilo i vozačicu. Konstatira da je objektivno bila u mogućnosti obavijestiti policiju o nastanku nezgode, razmijeniti podatke i na taj način identificirati vozilo i osiguratelja ali da nije poduzela ni jednu radnju u pravcu identifikacije vozila. Isto pravno stajalište navedeno je u nizu sudskih odluka. Što dovoljno, samo po sebi govori o učestalosti ovakvih situacija. Svatko o svakom zna sve, a kada trebate pouzdanog svjedoka, pouzdane podatke, nigdje nikog ni za lijek
Jedna od takvih presuda, koje su zapravo živi dokaz nepromišljanja o lošim potencijalnim scenarijima je presuda Županijskog suda u Splitu Gž-576/2022-2 od 28. 6. 2022. Odbijen zahtjev za naknadom štete nanesene uporabom nepoznatog vozila. Tužiteljica se kao pješak nalazila, nećete vjerovati u krugu bolnice, s leđa joj je došlo nepoznato vozilo, odgurnulo, bacilo na kolnik uslijed čega je dobila frakturu desnog ramena. Vozač i putnici iz vozila prišli su joj, pružili pomoć, podigli, posjeli u vozilo, u njemu je sjedila desetak minuta, a onda je i odvezli na adresu njenog stanovanja. Naknadno je počela osjećati jače bolove, zatražila pomoć u bolnici, policija je od nje dobila nepotpune podatke o vozilu, obavljen je razgovor s nekoliko vozača koji su pristupili na prepoznavanje ali do prepoznavanja nije došlo pa ni pronalaska eventualnog počinitelja. Nije stoga prihvaćen njen odštetni zahtjev budući nije prihvaćena ni njezina tvrdnja da joj nije bilo moguće identificirati vozilo i vozača.
Što reći? Što savjetovati? Uvijek i prije svega mislite na dokaze i dokazivanje! Nije popularno, no hvatajte svjedoke za rukav, tražite podatke za kontakt. Hvatajte se mobitela i slikajte, za svaki slučaj, zlu ne trebalo. Svi imamo stotine i tisuće fotografija u mobitelima, nemojte da vam nedostaje baš ona ključna. Ukoliko vam se u prvi tren čini da je sve u redu, da je beznačajno, da je ništa, da ne treba gubiti vrijeme i raditi od buhe slona, da nećete komplicirati život ni sebi ni drugoj osobi, momentalno otjerajte taj prvotni poriv i te misli iz glave. Znate ono, za svaki slučaj dajte vi meni svoje podatke. Nikad se ne zna! Ukoliko druga strana nema sluha, pokušajte zapisati, fotografirati, zapamtiti. Naravno ako ste u nesvijesti, ako ste teško povrijeđeni, to je drugi par rukava, no procjenjivat će se i ocjenjivati jeste li bili u mogućnosti ili niste poduzeti kakvu radnju u pravcu identifikacije vozila. Kako vidite, nikom nije u interesu da vozilo ostane neidentificirano, nepoznato. Pored svih silnih kamera, pored sve tehnologije koja nas nadzire, čini se da su znatiželjni građani ali i oni spremni priskočiti u pomoć najbolja dokazna sredstva. Na žalost, nitko ne može negirati da su takvi u „izumiranju“ i da nas istinski gane svaka objava koja svjedoči o ljudskoj, pa i najmanjoj humanosti, što znači da to nije opće prisutna pojavnost.
